U mogućem ratu protiv Iraka – kažu stručnjaci – predsjednik Bush sučelit će se s ozbiljnom dilemom – da li pokušati sačuvati status quo u Iraku ili riskirati nered, koji bi moglo biti nemoguće kontrolirati. Bez obzira na ishod, gotovo svi se slažu da je pred Washingtonom složen zadatak.
Analitičari upozoravaju da bi napad na Irak mogao destabilizirati cijelu regiju i dovesti do povećanja broja terorističkih napada na Sjedinjene Države. Najbolji scenarij, kažu upućeni, bio bi kratak rat, ograničen na nekoliko tjedana, u kojem bi bilo malo američkih i iračkih civilnih žrtava.
Dugi rat - najgori scenarij
Najgori scenarij bio bi dugi rat, koji bi izazvao stotine tisuća žrtava i raspad Iraka, te širenje nemira u regiji. Carl Conetta, analitičar znanstvene organizacije Commonwealth Institute, kaže da će trajanje rata ovisiti o tome kakav rat Washington izabere.
"Ukoliko budemo slijedili presedane postavljene u ranijim ratovima, počet ćemo s jakom koncentracijom zračnih udara, za kojima će uslijediti kopnena kampanja. U tom slučaju, rat će trajati dva do tri tjedna. No, ukoliko se odlučimo boriti i u gradovima, rat bi mogao potrajati. Mogli bismo se, međutim, ograničiti samo na najvažnije gradove, čekajući da režim padne, i istovremeno nastaviti s operacijama specijalaca i zračnim udarima. U tom slučaju, sukob ne bi bio završen u početnoj fazi, već bi mogao trajati do šest tjedana."
Broj žrtava, kaže gospodin Conetta, ovisit će o tome hoće li se Pentagon odlučiti za vođenje vojnih operacija u urbanim sredinama. Ukoliko toga ne bude, američka bi vojska mogla izgubiti nekoliko stotina vojnika. No, ako američki vojnici uđu u gradove, broj žrtava bit će i više nego dvostruko veći. Tu je i pitanje – hoće li Sadam Husein upotrijebiti kemijsko oružje.
Hoće li Saddam uporabiti kemijsko oružje
To bi, objašnjava gospodin Conneta, povećalo broj žrtava i predstavljalo ozbiljan problem za Amerikance. Vojnici već vježbaju s gas-maskama i zaštitnim odijelima. Iako ih takva oprema štiti od mogućeg kemijskog napada, mogla bi biti opasna u vrućini ljeta. Međutim, mnogi analitičari vjeruju da neće biti potrebe za gas-maskama, jer Sadam vjerojatno ipak neće upotrijebiti kemijsko i biološko oružje, s obzirom da ga ima sve manje.
"Irak vjerojatno ne proizvodi novo kemijsko oružje sve od rata u Perzijskom zaljevu, a mnogo od onoga što ima na zalihama vjerojatno više ne bi djelovalo."
Leon Hadar iz instituta Cato slaže se da je mala mogućnost da će Iračani upotrijebiti kemijsko oružje.
"Mislim da Sadam na kraju ćene upotrijebiti niti kemijsko, niti biološko oružje. Mislim da to neće učiniti i da ljudi oko njega ne bi bili spremni na takav rizik."
"Rat će trajati kratko"
Gospodin Hadar vjeruje da će rat trajati prilično kratko i da će se ulagati posebni napori kako bi bi se spriječili napadi na civile i smanjio broj žrtava. Kako kaže, rat u Iraku mogao bi biti kraći od rata u Afganistanu, pa i od prvog rata u Perzijskom zaljevu. Protivnike rata manje brine što se događa u Iraku, a više – što bi se moglo dogoditi u regiji.
U nedavnom članku, kongresmen Ron Paul, republikanac iz Teksasa, napisao je da je moguće da će Izrael upotrijebiti kaos u Iraku da bi proširio svoju okupaciju palestinskih teritorija, pa čak i dijelova Libanona. Kongresmen Paul dodaje: “Činjenica da Izrael ima nuklearno oružje u doba rata sigurno će zastrašiti njegove susjede i intenzivirati izraelske napore na proširenju izraelskog teritorija.” Leon Hadar iz instituta Cato kaže da se Izrael vjerojatno neće direktno angažirati u iraku, no da bi mogao iskoristiti rat u toj zemlji za promicanje vlastitih interesa u regiji.
"Mislim da će Izrael krenuti u veliku vojnu akciju, koja će dovesti do velikog broja civilnih žrtava u Gazi."
Gospodin Hadar također smatra da će Izrael napasti Libanon, ukoliko gerilci Hezbolaha krenu u akciju.
"Izrael vjerojatno neće ponovno napasti južni Libalon, no izraelski helikopteri i komandosi mogli bi početi s napadima na objekte Hezbollaha na jugu Libanona ili u samom Libanonu. Izrael bi također mgao bombardirati pojedine lokacije u Siriji, kako bi ponizio Sirijce."
Opasnost od rasplamsavanja drugih sukoba u regiji
Carl Conetta iz instituta Commonweath slaže se da Izrael neće biti posebno zainteresiran za uključivanje u borbe u Iraku, osim ako ga Sadam ne napadne. No, prema njegovim riječima, rat u Iraku mogao bi potaknuti rasplamsavanje drugih sukoba u regiji.
"Postoji mogućnost da će izraelsko-palestinski sukob eskalirati zbog napada na Irak."
Kongresmen Ron Paul također spekulira da bi Kurdi na sjeveru Iraka mogli, u slučaju da dođe do kaosa, pokušati uspostaviti neovisnu kurdsku državu, što bi pridonijelo nestabilnosti u regiji. Turska, bliski američki saveznik, smatra da bi takav razvoj događaja bio katastrofalan, jer bi njene granice bile ugrožene, a 12 milijuna turskih Kurda dobilo bi poticaj za traženje neovisnosti. Gospodin Conetta kaže da Kurdi, iako već dugo žele neovisni Kurdistan, vjerojatno to ipak neće tražiti.
"Mislim da će se kurdske stranke zalagati da bi, u najmanju ruku, dobile autonomnu regiju u Iraku. Razdoblje nakon rata bit će im za to najbolja prilika."
Mogući novi teroristički napadi
Rat u Iraku mogao bi, smatraju neki, navesti i druge zemlje da napadnu svoje susjede. Ruske bi snage mogle ući u Gruziju ili pojačati operacije u Čečeniji. Kina bi mogla napasti Tajvan. Sjeverna Koreja mogla bi obnoviti svoj sukob sa svojim južnim susjedoml. No, analitičar Leon Hadar ističe da najveću zabrinutost ipak izazva Indija, koja bi rat u Iraku mogla shvatiti kao priliku da riješi svoj spor s Pakistanom oko Kašmira, što bi pak moglo dovesti do nuklearnog rata.
"Ne bi me začudilo da neki krugovi u indijskoj vladi iskoriste napad na Irak. Mislim da Indijci smatraju da bi im to moglo poslužiti kao izgovor da unište neke nuklearne objekte u Pakistanu, tako da im Pakistan više ne bi mogao uzvratiti na napad."
Postavlja se i pitanje – hoće li napad na Irak dovesti do povećanja terorističkih napada na američkom tlu. Američka Središnja obavještajna agencija CIA je nedavno upozorila da će rat s Irakom vjerojatno intenzivirati terorističke napade u Sjedinjenim Državama. Neki se analitičari slažu s takvom ocjenom. No, gospodin Conneta smatra da je jedan od glavnih čimbenika napada na New York i Washington bio prvi rat u Perzijskom zaljevu.