Uoči večerašnjeg godišnjeg govora o stanju nacije, pred predsjednikom Georgeom Bushom nalazi se cijeli niz izazova - na međunarodnom političkom planu, ali i na domaćem. Nekoliko američkih analitičara raspravljalo je o tome što se može očekivati od večerašenjeg predsjednikova govora.
Predsjednik se nalazi pred dvostrukim izazovom - mora pripremiti zemlju za eventualni rat s Irakom a istovremeno mora pružiti uvjeravanja građanima da će se stagnirajuće gospodarstvo oporaviti.
Politički analitičar Stuart Rothenberg kaže kako će govor o Stanju nacije predsjedniku Bushu pružiti priliku da promijeni neke negativne trendove koji su se mogli zapaziti u nedavnim anketama javnog mnjenja. "Prvo, predsjednikova popularnost, prema anketama, pada. Postoji opća predodžba da on gubi bitku na gospodarskom planu, te da - za eventualni rat protiv Iraka - još nije mobilizirao domaću, a u nekim slučajevima i međunarodnu podršku."
Ornstein: Treba objasniti zbog čega Amerika u iračkoj krizi treba djelovati sama
Prema najnovijim ispitivanjima javnog manjenja, sve više Amerikanaca smatra da bi Washington - u vojnim nastojanjima da se razoruža Saddam Hussein - trebao imati podršku Ujedinjenih naroda.
Norman Ornstein politički je stručnjak u Institutu American Enterprise ovdje u Washingtonu. On smatra da predsjednik mora nastaviti objašnjavati zašto bi Sjedinjene Države trebale djelovati i same, kada je u pitanju vojna akcija protiv Iraka: "Može li on pridobiti taj veliki broj Amerikanaca, dakle, preko 40 posto njih - koji smatraju da treba riješiti iračko pitanje - ali samo ako nam druge zemlje kroz Ujedinjene narode pruže podršku - i steći snažniju i dublju razinu podrške za svoju politiku? To su izazovi s kojima je predsjednik sučeljen."
Kennedy: Neprijateljstvo prema Americi u inozemstvu sve je veće
Konzervativni republikanci i dalje pružaju snažnu podršku predsjedniku. Bivši dužnosnik američkog Ministarstva obrane Richard Perle smatra da predsjednik Bush u vanjskoj politici mora biti agresivan, čak i pod cijenu antagoniziranja dugogodišnjih saveznika i prijatelja: "Neki su ljudi iznenađeni i prestrašeni što se Sjedinjene Države još jednom afirmiraju na čelnom položaju u svijetu. Konktretno, to je vrlo bolno za neke naše saveznike. Primjerice Francusku i Njemačku, koje je netko nedavno nazvao 'osovinom dvoličnosti'".
Mnogi demokrati s time se ne slažu. Senator iz Massachusettsa Edward Kennedy upozorava kako je predsjednik sučeljen sa sve većim neprijateljstvom u inozemstvu zbog načina na koji provodi svoje vanjskopolitičke ciljeve: "Moja kritika vanjske politike ove administracije jest da ispada kako je to vanjska politika temeljena na načelu 'bit će po mome ili uopće neće biti', ili pak da je naša vanjska politika opterećena predrasudama."
Hassett: Neizvjesnost oko Iraka - glavna prepreka ekonomskom oporavku
Kao dodatak sve većoj zabrinutosti glede Iraka, ankete javnog mnjenja ukazuju i na sve veće nezadovoljstvo načinom kako predsjednik riješava gospodarske probleme. Čak i konzervativni analitičari poput Kevina Hassetta upozoravaju na to da neizvjesnost glede rata s Irakom postaje glavna prepreka oporavku američkog gospodarstva:
"Ako ubrzo ne riješimo iračku situaciju, tad će potrajati ovaj ružan osjećaj iščekivanja i nepoznatog, to jest da se ne nalazimo u fazi oporavka i da možda ponovno idemo prema recesiji."
Popularnost predsjednika Busha u anketama javnog mnijenja nešto je niža negoli je bila u vrijeme skoro rekordne popularnosti nakon terorističkih napada od 11. rujna. Međutim, popularnost američkog predsjednika još je uvijek negdje između 55 i 60 posto, što se smatra vrlo visokim postotkom u polovici predsjedničkog mandata.