Na američkim sveučilištima i koledžima posebne skupine djevojaka koje navijaju za ekipu svog fakulteta redovan su prizor na svim utakmicama košarkaških, nogometnih, bejzbol, hokej i drugih sportskih ekipa. Međutim, na jednom sveučilištu, 'cheerleaders', odnosno mažoretkinje, angažiraju se u slavljenju tamošnjeg šahovskog kluba!
Riječ je o Sveučilištu Maryland, u Baltimoreu, koje je posljednjih godina posegnulo i za takvim mjerama kako bi povećalo popularnost bistrine uma pred tjelesnom spremnošću, iskazanom čisto sportskim dostignućima. To nije strategija koja će sveučilištu donijeti mnogo novaca u reklamama, - šahovski turniri ne smatraju se «zlatnom guskom» marketinga -, a niti će ga čarobnim štapićem prenijeti u društvo najelitnijih američkih sveučilišta, Ivy League, ali budućim studentima upućuje poruku da se u ovoj visokoškolskoj ustanovi pothvati uma visoko cijene.
Anti-intelektualna atmosfera na američkim sveučilištima zabrinjava ne samo upravu Sveučilišta Maryland, nego i mnoge druge rektore, pa čak i one iz Ivy League sveučilišta i koledža. Kako je to opisao jedan student vrlo ekskluzivnog Koledža Dartmouth, «možeš provoditi vrijeme na zabavama, skijati se do mile volje i uopće ne biti intelektualan, a da ti svejedno dobro ide. Ovdje, u Dartmouthu, uopće nije «in» biti intelektualan – treba biti ljubitelj života u prirodi i pod šatorom.» Studenti sveučilišta Yale, pak, smatraju da je najviše «in» biti u urbanom trendu; intelektualnost niti u ovom bastionu dobrog školovanja nije na visokoj cijeni.
Na državnim sveučilištima, glavna krivnja za anti-intelektualizam svaljuje se na sportske programe koji sveučilištima donose novac potreban za redovni rad. U skladu s tim, dobri sportaši na fakultetima najčešće uopće ne trebaju postizati nikakve akademske rezultate – dovoljno je da i dalje budu dobri sportaši.
Stručnjaci, međutim, tvrde da se radi o fenomenu koji ima duboke korijene u samoj američkoj kulturi – visoko školovanje smatra se sigurnim putem ka dobro plaćenom poslu. A, kako kaže Murray Sperber, profesor Sveučilišta Indiane, «kada je najvažnija stvar u životu pravljenje novca, onda je to uvijek anti-intelektualno.»
Na sveučilištu Princeton, jednom od Ivy League sveučilišta, nedavno su sami studenti, pojačani s nekoliko profesora, uputili pismo rektoru žaleći se da kakvoća intelektualnog života i u učionicama i u dodatnim programima nije na razini na kakvoj bi trebala biti. Debatne skupine privlače sudionike samo ako se na njima dijele ocjene ili se na drugi način odražavaju na uspjeh u studiju. Produbljavanje intelekta, traganje za znanjem zbog njega samoga, postalo je čak i u Princetonu vrlo rijetka aktivnost.
Profesori Princetona u tom su pismu dodali, sa svoje strane, da ih zabrinjava kako studenti nemaju potrebu propitivati autoritet profesora, nego uglavnom glatko preuzimaju njihove stavove. Gdje su nestali buntovnost i preispitivanje intelektualne kulture, pitaju se profesori.
No, Anthony Grafton, profesor povijesti na Princetonu, misli da zna bar dio odgovora. Intelektualizam je, kaže on, u Americi uvijek bio proizvod kontrakulture, a ne ono što je sastavni dio života većine ljudi. To nije ono što čini život srednje klase u američkim predgrađima, a, ističe on, većina naših studenata dolazi upravo iz dobrostojećih predgrađa. Možda se upravo zato buntovnost na sveučilištima odražava s previše pive, a ne previše intelekta.