Jamči li novac osobnu sreću? U velikom dijelu svijeta – uključivo i Hrvatsku – čini se da jamči, međutim u Sjedinjenim Državama to možda više i nije slučaj. Tako glasi zaključak istraživanja o kojem piše američki časopis Atlantic.
Čovjekov osjećaj sreće i povezanost te sreće s imanjem ili nemanjem novca donedavno je bila isključiva domena filozofa i teologa. Danas ovo pitanje istražuju i sociolozi koji statistički mjere osobni osjećaj sreće pojedinca i njegovo ili njezino zadovoljstvo životom. To se pak uspoređuje s financijskom situacijom u zemlji u kojoj ta osoba živi. A podaci iz jedne zemlje uspoređuju se potom s podacima iz drugih država. Rezultati su u svakom slučaju zanimljivi iako u velikoj mjeri – očekivani.
Općenito gledano, novac – kako se čini – može “kupiti” osobnu sreću. Građani razmjerno bogatih država osobno su sretniji od ljudi koji žive u siromašnijim zemljama. Kada se istraživanje posveti samo jednoj zemlji, u razdoblju od nekoliko desetljeća, pokazuje se da razina individualne sreće raste s porastom prosječne zarade u tom društvu.
Možda neočekivano - jedno nizozemsko istraživanje pokazuje da su ljudi, gledano u prosjeku, “razmjerno zadovoljni” svojim životima, bez obzira gdje žive. To se recimo može reći čak i za ljude u siromašnijim zemljama, kao što su Filipini ili Rumunjska, ili pak za ljude u zemljama gdje postoje vrlo velike socijalne razlike – kao što su Brazil ili Sjedinjene Države.
Zanimljivo je da su stanovnici bivših komunističkih država, među njima i Hrvatska, najnezadovoljniji svojim životom te razmjerno najnesretniji. Autor istraživanja tvrdi da je razina osobne sreće pojedinca često povezana – ali ne i uzrokovana! - s društvenim fenomenima poput javne korupcije ili ekstremizma na političkoj sceni. Na osobno zadovoljstvo životom utječu, među ostalim, i fizička sigurnost u pojedinoj zemlji, kao i pobožnost stanovništva.
Države bivšeg komunističkog bloka zbog toga vrlo loše prolaze – navodi se u ovom istraživanju. “Ovo je područje nastanjeno siromašnim, ali razmjerno dobro obrazovanim ljudima. Religioznost nije osobito duboka. Ljudi se svakodnevno susreću s masovnim pojavama kriminala i korupcije.” Zbog toga, istraživanje pokazuje da tranzicijske zemlje, čak i u usporedbi s daleko siromašnijom Južnom Amerikom, predstavljaju regiju u kojoj ljudi žive “život tihe dešperacije.”
Kad već spominjemo Južnu Ameriku, zanimljivo je da su ljudi tamo sretniji od recimo znatno bogatijih Japanaca. Što pak pokazuje da u novcu – sasvim očito – ne leži baš sva tajna sreće, već da su u igri i druge stvari – primjerice osobnosti pojedinih kultura.
Općenito gledano, činjenica koliko čovjek zarađuje odlučujuća je do izvjesne razine - recimo do prosječne godišnje zarade od 20 tisuća dolara po stanovniku, što su dostigle države Zapada, a druge zemlje još nisu. Nakon toga, pokazuje istraživanje jednog američkog sociologa, novac više nema ključni utjecaj na sreću pojedinca.
Naime, ljudima je u životu važno i ono što se možda gubi u utrci za novcem – a to su obiteljske i prijateljske veze te osjećaj zajedništva s drugim ljudima. Ekonomski razvoj povećava materijalnu situiranost, ali i sustavno slabi društvene odnosno obiteljske veze. Zbog toga, tvrdi se u ovom američkom istraživanju, Amerikanci će u budućnosti biti razmjerno nesretniji, nezadovoljniji, iako u materijalnom smislu - bogatiji.