Grad Aspen, u saveznoj državi Colorado, mjesto je prekrasnih krajolika i isto toliko spektakularnog bogatstva. Tijekom vikenda, u sezoni skijanja, privatni zrakoplovi obrušavaju se na Aspenski aerodrom poput muha na med, a filmske zvijezde i multimilijunaši mogu s brojati u stotinama na svaki kilometar skijaških staza.
Međutim, kao što to mještani vole isticati, ovaj povijesni gradić američkog Zapada čini mnogo više od njegove današnje jet-set reputacije. Okrug Pitkin, u kojemu se nalazi i grad Aspen, poznat je po svojoj, - nazovimo to tako – društvenoj osviještenosti. Upravo ta društvena svijest trenutno je pogonski motor svojevrsnog programa prelijevanja nevjerojatnog bogatstva nekih vikendaša u zaštitu okoliša od klimatskih promjena izazvanih globalnim zatopljavanjem.
Kao zimovalište jet-settera, Aspen je prepun vikendica čija raskoš podsjeća više na palače nego na normalna stambena obitavališta. Te su kuće opskrbljene i luksuzima koji troše više energije nego čitavo prosječno kućanstvo, poput prilazne ceste koja se zagrijava i tako topi snijeg, kao i zagrijanih bazena na otvorenom – i jedno i drugo priličan pothvat u gradu koji se nalazi na nadmorskoj visini od više od tri tisuće metara.
Gradska i okružna uprava na takvu su energetsku super-potrošnju odgovorile svojevrsnim propisima – od 2000. godine, vlasnicima tamošnjih kuća nude se dvije opcije: ili će instalirati vlastite pogone obnovljive energije, poput solarnih panela, ili će, uz normalne račune za struju i plin, platiti i dodatnu pristojbu za energiju, koja može iznositi i do 100 tisuća dolara godišnje. Pristojba se izračunava na temelju količine ugljičnog dioksida koju će stvoriti gutači energije u kući – 340 dolara po toni ugljičnog dioksida! To je, za sada, najstroža kazna u svijetu za stvaranje stakleničkih plinova.
Novce prikupljene energetskim pristojbama lokalna uprava usmjerava u projekte očuvanja energije, u rasponu od, primjerice, izgradnje solarnih grijača vode na krovovima kuća u siromašnijim dijelovima okruga Pitkin i samog grada Aspena, pa do potpune promjene instalacija osvjetljenja skijaških terena i javnih garaža u gradu.
Bogataši se uglavnom ne žale na pristojbu za energiju, a mnogi, kako tvrde tamošnji arhitekti koji su im projektirali i gradili kuće, niti ne znaju da je potrošnja energije regulirana nizom propisa, pa i saveznih zakona. Većini jet-settera ova je pristojba ionako tek kap vode u općim troškovima održavanja tih kuća u kojima samo račun za struju može biti mjesečno veći nego što je većini Amerikanaca otplata njihovih stambenih kredita.
Stručnjaci tvrde da će primjer Aspena, koji je danas jedinstven, jednoga dana slijediti i drugi gradovi. Za dvadesetak godina, kažu, bit će potpuno normalno da se od svake kuće očekuje da proizvodi barem dio energije koju troši; stambeni objekti više neće moći biti samo paraziti na tlu koje zauzimaju – oni će morati sami stvarati toplu vodu, ili električnu energiju, ili prikupljati kišnicu ili na neki drugi način doprinositi potpuno novoj energetskoj politici.