Sredinom sijecnja pocinje trogodisnje obiljezavanje 200. obljetnice dogadjaja koji je odredio granice i buducnost Sjedinjenih Drzava – ekspedicije Meriwethera Lewisa i Williama Clarka. Prve svecanosti odrzat ce se u domu Thomasa Jeffersona, treceg predsjednika Sjedinjenih Drzava, koji je Lewisa i Clarka i poslao u istrazivanje Zapada. Ta tri imena ostat ce nerazdvojno vezana za sva vremena. Ali i imena Thomasa Jeffersona i Monticella, njegovog doma, u kojemu se mnoga sjajna Jeffersonova ideja rodila....Nema, u Sjedinjenim Drzavama, nijedne druge zgrade cija osobnost je tako duboko isprepletena s onom njezina gospodara. Monticello, zajedno sa Sveucilistem Virginia, koje je Jefferson i osnovao, kako bi jednako obrazovanje svima omogucio, jedina je gradjevina na tlu Sjedinjenih Drzava koja se nalazi i na UNESCO-vom popisu od 730 zasticenih kulturnih, prirodnih i drugih dobara svijeta.
Thomas Jefferson...drzavnik, filozof, znanstvenik, glazbenik, astronom, farmer, patriot...Jefferson je sve to bio i vise jos, ali najbolje ga pamte kao autora Americke Deklaracije o nezavisnosti i onih rijeci u njoj “svi su ljudi stvoreni jednakima, njihov ih je Stvoritelj obdario odredjenim neotudjivim pravima, medju kojima su zivot, sloboda i potraga za srecom.” Nakon tih elokventnih rijeci, Jefferson ce vise od 30 godina provesti u javnoj sluzbi – kao delegat u Skupstini Virginije, kao njen Guverner, kao americki veleposlanik u Francuskoj, kao prvi Drzavni tajnik Sjedinjenih Americkih Drzava, kao njihov drugi dopredsjednik i kao njihov treci predsjednik.
Srediste njegovog privatnog svijeta, medjutim, bio je Monticello. U njega se povlacio iz politike koju je samo “duznoscu” zvao. Kad je njegov biograf, Dumas Malone, pisao:”Thomas Jefferson bio je covjek u kojemu se deset drugih naslo, a njegov svijet bio je najprostraniji u kojemu je ikada neki smrtnik zivio,” Malone nije mislio na fizicki vec na onaj umni, intelektualni svijet. Cijelog svog zivota, Jefferson je bio ucenik gotovo svake grane znanosti i filozofije. Njegova postignuca obuhvacaju puni spektar ljudskih znanja. Ona arhitektonska jednako su znacajna kao i sva druga.
Monticello je autobiografsko remek-djelo Thomasa Jeffersona. Bilo mu je samo 25 godina kad je, 1768, poceo graditi svoju kucu blizu danasnjeg Charlottesvillea, u drzavi Virginia. Sve do 1809, cetrdeset godina, dakle, Jefferson je na Monticellu radio – planove crtao i mijenjao, kucu gradio, s velikim zadovoljstvom rusio i prepravljao. Sam Jefferson kucu je opisao kao svoj “esej na temu arhitekture.” Danas, Monticello je priznat kao medjunarodna rijetkost i blago.
“Zgrada sjedi na vrh brda, dovoljno malog da se odrazava u sredisnjoj kupoli Monticella. Tom kupolom, gradjevina je sa zemljom stopljena i u krajolik je savrseno ‘sjela,’ ali sa svojim rasirenim krilima, ona priznaje i otvorenost prostora. Puna kojekakvih naprava, uglavnom izuma samog Jeffersona, zgrada Monticella je poput nekog praiskonskog americkog doma – stabilnosti tezi, ali i slobodu ima, evropsku tradiciju stuje, ali ustraje na udobnosti koju omogucuju Jeffersonovi izumi – neki konvencionalni, drugi apsolutno jedinstveni,” tim je rijecima Monticello, u “Povijesti arhitekture,” opisao Spiro Kostof.
Niska gradjevina, od crvene cigle podignuta, s dorskim trijemom i onom slavnom, bijelom kupolom, prvom u Americi, zgrada Monticella sluzila je kao laboratorij Jeffersonovih ideja i odraz je njegovog interesa za neoklasicizam, o kojemu je, za onih dana u Parizu, ucio. Osnove dizajna i graditeljstva Jefferson je jos od oca naucio.
Ali kao arhitekt, potpuno je samouk bio. Jedan povjesnicar za njega je rekao “da nije nista od svega drugoga napravio i postigao, Jeffersona bi Amerika pamtila kao svog prvog, istinskog arhitekta.” Inspiraciju je Jefferson nalazio u arhitekturi stare Grcke i Rima, u radovima velikog talijanskog renesansnog arhitekta Andree Palladia. Jeffersonova sinteza svih tih utjecaja sa cistim americkim linijama, jedinstvena je. Simetrija, ravnoteza i ljepota njegovih dizajna, cini njih vjecnima.
Jefferson je sudjelovao u izradi svakog detalja na projektu Monticello. Od glavne zgrade, od njenih prvobitnih 8 do konacne 21 sobe, do niza pomocnih zgrada, od podova od parketa i prikrivenih stubista do prozora na krovu i namjestaja, od podruma za vino i podzemnih hodnika do mehanickih naprava, njegovih izuma. I odabiranja zastora i umjetnickih predmeta koje je, za Monticello, donosio sa svojih putovanja. I odredjivanja prostora za njegovih gotovo sedam tisuca knjiga.
Iz Monticella i danas je vidljiv campus Sveucilista Virginija, Jeffersonovog drugog arhitektonskog remekdjela. Mnogi taj sveucilisni campus smatraju najljepsim u cijeloj zemlji. Podignuto oko jedne elegantne rotunde, Jeffersonovo akademsko selo doista je jedinstveno. I nosi odlike omiljenih mu izvora inspiracije – staroga Rima i arhitekture Andree Palladia.
Projektirao je Jefferson i domove za mnoge svoje prijatelje, a anonimno se prijavio i na natjecaj za gradnju Bijele kuce. Sa svojim je projektom drugi na njemu bio. U jos nedovrsenu Bijelu kucu, Jefferson uselio je 1801. i za svog osmogodisnjeg boravka u njoj neke svoje detalje dodao koji u mnogome na Monticello i podsjecaju. Kao predsjednik, utjecao je Jefferson i na gradski plan Washingtona. Kao predsjednik, sponzorirao je i istrazivanje Zapada, odnosno ekspediciju Meriwethera Lewisa i Williama Clarka. O tome, i o nekim drugim ostvarenjima Thomasa Jeffersona, u pravom smislu rijeci renesansnog covjeka, bit ce vise rijeci u sljedeca dva priloga.