Njujorski Times Square, “raskrsce svijeta,” na Staru ce godinu, kao i uvijek, biti spektakl zvuka, svijetla i posebnih efekata. Devedeset i osam godina vec, Times Square, na silvestrovo, u sredistu je svjetske paznje. Docek 2003. bit ce 99. po redu proslava ispracaja Stare i doceka Nove Godine.
Kad, deset sekundi prije ponoci, velika, sjajna, staklena lopta zapocne svoj spust s vrha zgrade One Times Square, dok milijuni drugih Amerikanaca dogadjaj prate preko televizije, iz grla tisuca i tisuca okupljenih zaorit ce se “Ten...nine...eight....seven....,” a kad lopta do dna stigne, cut ce se “Happy New Year!” povici i zvuci tradicionalne pjesme prijateljstva - “Auld Lang Syne”.....
U proteklih gotovo stotinu godina, Times Square, spustanje lopte i odbrojavanje tih zadnjih deset sekundi Stare Godine, postali su i univerzalni simbol doceka Nove Godine. No, i mnogi drugi americki gradovi slave na bucne i vesele nacine. Od Bostona do Chicaga i Los Angelesa, bit ce vatrometa i sampanjca, bit ce pjesme i plesa.
Prvi dan Nove Godine mnogi Amerikanci provode kod kuce. Neki tiho, uz “soul food” poput jela zvanog Hoppin’ John, nacinjenog od crnookog graha i rize, uz malo kelja ili kupusa za srecu i blagostanje tijekom naredne godine; drugi uz pivo, perece, chips i “submarine sandwiches,” one sendvice do metar i pol duge, i... puno bucnije - gledajuci cijeloga dana nogometne utakmice. Oni koji utakmice ne gledaju, u shopping odlaze, vecinom su to zene. Trgovci ih zovu “football widows,” nogometne udovice. Ali gdjegod se, prvoga dana Nove Godine, parade odrzavaju, cijele obitelji im se pridruzuju.
Jedna takva je u Philadelphiji. Nju nikada necete vidjeti na televiziji, pristup kamerama strogo je ogranicen. A najstarija je to narodna parada u Sjedinjenim Drzavama.........
Svake Nove Godine, ukoliko Majka priroda ozbiljno ne pomrsi planove, Philadelphia sja i blista kao rijetko koji drugi grad Amerike. Vec u devet ujutro, pocinje njeno “dugo putovanje u noc,” organizirana ludost zvana Mummers Parade - spektakularna kombinacija glazbe i kazalista..... vodvilja, burleske, umjetnosti putujucih pjesnika-glazbenika. Maskirana parada u mnogome i podsjeca na karneval New Orleansa, ali bez posta, kao izlike za nevidjena ludovanja. Vise od 15.000 muskaraca, zena i djece, u neobicnim kostimima bogato ukrasenima sarenim perjem i sljokicama, sudjeluje u paradi uz zvuke tradicionalnih Mummers orkestara.
“Sluzbeno,” prva je Mummers parada u Philadelphiji odrzana prvoga sijecnja 1901. godine. Ali zapisi o manje-vise spontanim novogodisnjim provalama veselja – prerusenim plesacima i pjevacima koji uz puno vike i buke, na filadelfijskim ulicama, rastjeruju zle duhove nastupajuce godine, datiraju jos iz vremena prije americkog rata za nezavisnost; korijeni obicaju sezu, naravno, jos dublje, u evropsku srednjevjekovnu, i jos dublje - u grcku i rimsku povijest.
Brojni evropski imigranti – Svedjani, Finci, Nijemci, Englezi, Skoti, Irci, Talijani, Francuzi, Poljaci.....obicaje su sa sobom u Philadelphiju i donosili. Vremenom, vec bogatoj i raznolikoj akumulaciji evropskih tradicija dodane su one americkih crnaca. Osim vrste njihovog plesa – “cakewalk,” u ritmu kojega se filadelfijski Mummersi ulicama krecu, oni su za sluzbenu himnu svoje parade, usvojili ovu koju slusamo - “Oh! Dem Golden Slippers,” crnackog skladatelja Jamesa Blanda, napisanu potkraj 19. stoljeca.
“Silly Philly,” nadimak je koji Philadelphia s punim pravom nosi svakog prvoga sijecnja. Kako je taj fenomen razuzdanog narodnog slavlja, rodjen u zaristu puritanizma, prezivio vremena?, to nitko ne zna, ali filadelfijsko “plavokrvno” drustvo nalazi da je zabava – “charming,” drazesna i neodoljiva!
Ne nosi negdasnji glavni grad Amerike bez razloga i onaj drugi nadimak – City of Brotherly Love, Grad bratske ljubavi! Slavlje, istina, traje samo jedan dan, ali klubovi Mummersa svoje kostime, teme i plesne numere pripremaju 365 dana. Neki od njih dobit ce, za napore koji bi posramiti mogli i neke brodvejske predstave, vrijedne nagrade, ali svi to rade zbog ponosa i prestiza koje osvojena nagrada donosi zajednicama u kojima klubovi sluze kao glavno mjesto okupljanja. Televizijskog prijenosa tog dogadjaja, kako rekoh, ostatak Amerike nema prilike vidjeti, moze ga dozivjeti samo na filadelfijskoj ulici. Sudionici parade, Mummersi, stoga i kazu:”See ya on the street!”
S jednog kraja zemlje na drugi... iz Philadeplhije, u Pennsylvaniji, u suncanu Pasadenu, u Californiji. To je mjesto jednako tradicionalne, ali ostatku zemlje puno vidljivije, novogodisnje parade zvane Rose Parade. Ove Nove Godine bit ce to, u Pasadeni, 114. po redu festival cvijeca, glazbe i nogometa kojemu, kazu, nigdje nema premca. Ali i vise od cvijeca i vise od sporta, americki je to pozdrav svijetu prvog novogodisnjeg dana, tradicija stara vec vise od jednog stoljeca.
Prva je parada bila odrzana 1890. godine. Organizirali su je clanovi kluba Valley Hunt, u Pasadeni. Tadasnji predsjednik kluba, profesor zoologije Charles Holder, clanovima se obratio ovim rijecima:”U New Yorku, ljudi su zatrpani u snijegu. Ovdje, kod nas, sve cvijeta, a stabla naranci samo sto nisu dala ploda. Hajde da organiziramo festival koji ce svijetu pokazati u kakvom raju narod ovdje zivi!” Uz obilje cvijeca, bilo je na tom prvom festivalu i obilje igara. I tako se nastavilo, uz sve vise jednoga i drugoga, do danasnjih dana. Parada je danas osam kilometara duga, s tisucama sudionika. Samo za izradu pokretne platforme na kojoj sjedi “kraljica festivala,” utrosi se vise od 250.000 razlicitih cvjetova.
Pogled na kalifornijsko sunce i njeno plavo nebo, pa makar i samo preko TV-ekrana, svakog novogodisnjeg dana grije ostatak zemlje utonule u sivilo zime. Prvo spektakularna parada, a onda jos i obilje – nogometa. Milijuni ljubitelja tog sporta, ostatak dana i provode uz ono pivo, one perece, chips i “submarine” sendvice gledajuci postsezonske utakmice koledz-ekipa. Najstariji turnir upravo je u Pasadeni odrzava pod imenom Rose Bowl. Ali i Florida ima svoj toga dana – Orange Bowl. I Louisiana – Sugar Bowl. I Texas – Cotton Bowl. Velika dilema za svakog ljubitelja nogometa, koji Novu Godinu provodi grcevito drzeci daljinski upravljac u svojima rukama.
Toliko ovaj puta o nekim americkim novogodisnjim tradicijama. A sto je s onim rezolucijama koje i Amerikanci tradicionalno donose svake Nove Godine? Ah, vecina njih, kao i drugdje, bude zaboravljena do pocetka veljace!