U organizaciji Zagrebackog sveučilišta i Sveučilišta George Washington a pod upravom njegove prodekanice Mary Anne Saunders, u Zagrebu je upravo završio prvi, pripremni tjedan seminara na temu transformativnog vodstva.
U idućih 5 tjedana, skupini od oko 40 polaznika, iz svih segmenata društva, bit će, kroz niz predavanja, naročito radionica, predstavljena nova, interdisciplinarna znanost – Transformacijski leadership za 21. stoljeće.
Program će provoditi eminentni američki i hrvatski stručnjaci. Među potonjima – Darko Tipurić, Borna Bebek, Velimir Srića, Pero Sikavica, Boris Vujičić, Diana Pleština, Miomir Žužul i Goran Radman.
O kakvom je programu riječ? Kakve su njegove implikacije za Hrvatsku? Je li Hrvatska za njega spremna? Kakve su nade i očekivanja? Na ta pitanja odgovara dvoje američkih stručnjaka, Elizabeth Davis i William Smith.
Ideja koja se, zahvaljujući prodekanici Sveučilišta George Washington Mary Anne Saunders, rodila prije 18 mjeseci, ovih se dana ostvaruje. Savezništvo kovano tijekom tih mjeseci između tog i Zagrebačkog sveučilišta te drugih ustanova u Hrvatskoj, urodila je plodom – počinje s radom seminar koji bi polaznicima trebao dati temeljno znanje i vještine potrebne za ulazak Hrvatske u novo tisućljeće.
Program je to koji je Mary Anne Saunders opisala kao “čvrst, prodoran i već dokazan.” Prvi, intenzivni tjedan predavanja i vježbi na temu transformacijskog vodstva za 21. stoljeće započinju Elizabeth Davis i William Smith. Oboje su izvanredni profesori na Sveučilištu George Washington pri kojemu je gospođa Davis i direktorica Organizacionog znanstvenog programa. Dr. Smith je također direktor neprofitne organizacije pod imenom “Organizing for Development an International Institute.”
Iskustva stečena radom kroz tu organizaciju, u kontekstima Svjetske banke i Ujedinjenih naroda, uglavnom, dr. Smith i prenosi u svoja predavanja iz Organizacionog naučnog programa.
Od autoritativnog do transformativnog vodstva
U ranim danima modernog koncepta “leadershipa” ili vodstva, ono je smatrano skupom odlika – inteligencija, vizionarstvo, integritet, znanje, samopouzdanje, komunikativnost – ili pojedinacnih “stilova” lidera, poput, recimo, autoritativnog, blagonaklonog, itd.
Anatomija vodstva otada se promijenila, kaze dr. Smith. "U konceptu leadershipa, mislim, došlo je do evolucije. Oni koji su u početku proučavali suvremeni management, uvidjeli su da je vodstvo ključno, ali su ga pripisivali ličnosti vođe, karakteristikama koje su njega činile uspješnim, pa su onda po tom obrascu tražili druge s istim ili sličnim odlikama. Šezdesetih godina postalo je jasno da to nije dovoljno jer se nisu svi, s pravim kvalitetama, snalazili jednako dobro u svim situacijama. U nekoj bi bili djelotvorni, u drugoj ne. Teoretičari su shvatili da pojedinac više nije bio dovoljan za tumačenje leadershipa, trebalo je u obzir uzeti i prirodu situacije koja je njemu doprinosila,” objašnjava dr. Smith.
Situacije i njihove varijable, nadovezuje se na njegove riječi dr. Elizabeth Davis, varijable poput karakteristika radnoga mjesta, prirode zadatka, karakteristike odnosa između vođe i vođenih, njihovog stupnja zrelosti. U teoriji leadershipa došlo je do pomaka pa su se situacijske okolnosti našle u žarištu proučavanja.
"Taj model transakcijskog leadershipa, potkraj 80-ih i početkom 90-ih, migrirao je u jednom drugom smjeru i rezultirao onim što danas znamo kao ‘transformacijski leadership, transformativno vodstvo.’ Tijekom zadnjeg desetljeća, na leadership se počelo gledati u kontekstu organizacije, u kontekstu nekih od karakteristika organizacije u kombinaciji s čelnom ulogom pojedinca ili čak timova unutar organizacije,” naglašava dr. Davis.
Čelnik stvara uvjete za situaciju u kojoj svi pobjeđuju
Znakovit pomak u shvaćanju leadera kao nekoga tko ima sposobnost drugima pomoći da ostvaruju svoj puni potencijal. Prema tom konceptu, oni koji ‘s vođom idu,’ koji ga slijede, također doživljavaju transformaciju odnosno preobrazbu. Drugim riječima, ako je vođa u stanju jasno artikulirati svrhu, ili navesti one koji ga slijede da je artikuliraju, onda on stvara uvjete u kojima pobjeđuju svi, uvjete u kojima svatko osjeća da se služi i njegovoj svrsi. Uvjete u kojima je svatko vođa, uvjete u kojima svi igrači pobjeđuju.
Tri elementa, dakle, u procesu su bila ključna, naglašava dr. William Smith: pojedinac i njegove odlike; pojedinac u situaciji – kako se on u njoj snalazi i kako ona na njega utječe, organizacija, dakle, koja ljude navodi da teže ka višem cilju, koji, zajedno s vođom, taj cilj stavljaju iznad vlastitih samointeresa – svaka zajednička aktivnost uključuje vodeću ulogu svakoga; i treće, jer leadership uključuje i jedan puno širi krug – kultura, kulturno okružje koje podržava i ohrabruje takvo ponašanje organizacije, stvara uvjete za prave situacije i za njih pronalazi prave vrste leadera.
Hrvatska poput Njemačke i Japana prije pedeset godina
Prema riječima dr. Smitha, ovo treće, najdjelotvorniji je način za kreiranje boljeg vodstva, bilo da se radi o Hrvatskoj ili nekoj velikoj organizaciji. “To je ono što Hrvatskoj i predstavljamo prvoga tjedna seminara, taj transformativni obrazac. To podrazumijeva da razvoj Hrvatske uključuje sve Hrvate i stavlja ih u ulogu vođe. Prikazat ćemo kako u Hrvatskoj, oko jednog višeg cilja, okupiti transformacijski leadership...od polaznika ćemo tražiti da stvore vlastiti plan za transformaciju Hrvatske u zemlju koja će proizvoditi vođe, odnosno leadere. "
"Stvaranje kulture koja dobar leadership rađa,” rekao je dr. Smith, “za mene je jedan od ključnih elemenata. To i jest osobitost našeg programa transformativnog vodstva. Ono ovisi o stvaranju mentalnog sklopa. Ljudi moraju biti spremni na prihvaćanje novoga, novog načina razmišljanja. A najbolji trenutak za to upravo je nakon kriza... Poslije drugog svjetskog rata, dvije zemlje, i to dvije poražene zemlje, Njemačka i Japan, kreirale su drugačiji mentalni sklop i nakon ratnih uništavanja dale dva od najproduktivnijih gospodarstava. Hrvatska je u sličnom stanju tranzicije u kojemu je moguće razmišljati drugačije, kao zemlja u cjelini,” mišljenje je dr. Williama Smitha.
Elizabeth Davis dijeli to mišljenje: “Naša zapažanja su, prikupljena za posjeta Hrvatskoj i razgovora s pojedincima, da je zemlja, kao cjelina, doista na samoj ivici promjena, da je na njih spremna. U njoj je ogromna količina energije, pozitivne energije, traže se novi, kreativni načini, traži se promjena obrasca za ostvarivanje takvih ciljeva. Traže se dodatni odgovori na pitanje “Što je stvarna svrha, kakva bi Hrvatska trebala i morala biti, kako bi trebala i morala izgledati u novom tisućljeću?”
“Stoga proces, na kojemu ćemo u Hrvatskoj raditi, sa 40 sudionika, postavlja temelj za promjenu obrasca, za novi način razmišljanja o Hrvatskoj, za reviziju onoga što bi opća i sveobuhvatna svrha zemlje trebala biti te potom prenošenje toga dolje, na razinu organizacija i pojedinaca. Proces je to koji traži sistemski napor i stvara uvjete za te pojedince, polaznike našeg seminara - ljude na ključnim pozicijama u Hrvatskoj, da poduzmu slijedeći korak,” rekla je dr. Davis.
Cilj - osloboditi Hrvate straha od budućnosti
Dio našeg plana je i bio imati polaznike koji predstavljaju cijelu Hrvatsku, kolikogod je to moguće – sve segmente njenog društva, želio je naglasiti dr. Smith. Jedna od osobitosti programa i jest stvaranje novog odnosa izmedju individualnog vođe i cjeline. To znači, potrebni su vođe kooperacije, vođe glavnih ustanova, vojske, crkve, političkih organizacija kao i onih između...Okupiti, dakle, sve njih da rade zajedno, u interesu transformacije Hrvatske. Hrvati, rekao je dr. Smith, imaju sve što im je potrebno da taj cilj i ostvare, uspijemo li ih osloboditi straha od budućnosti, a naša je nada da ćemo to i postići – skinuti s njih teret osjećaja da 'sve mora biti rezultat super-stručne, super-moderne tehnologije i da ako to nemamo ili nećemo dobiti, ništa nećemo moći...bez toga se ne možemo natjecati sa svim tim drugim, razvijenijim, zemljama'...Pokazemo li im kako svladati taj strah, to će, uspije li nam, biti nas najveći doprinos!”
“Nadamo se taj strah ukloniti i Hrvate navesti da razumiju i shvate da već imaju sve što je potrebno, sve što žele, za stvaranje bolje budućnosti za sebe. Prava moć i snaga nisu rezultat tehnoloških čuda i bogatstava, prava moć i snaga u sposobnosti su razvijanja zajedničke svrhe, zajedničkog cilja, zajedničkog smisla. Mi ćemo im pokazati kako do toga doći. Ovo nije teorija,” rekao je dr. Smith, “ovo je nešto sto dobro znamo – povežu li ljudi svoje svrhe i ciljeve u jedan zajednički, počnu li na taj način razmišljati, postat će, brže, i jači i snažniji. Povežu li svoje ciljeve s onima drugih, ništa neće izgubiti, nego, time, samo više dobiti. Svatko onda postaje leader, svaka organizacija postaje vodeća, svaki sektor Hrvatske – vodeći sektor. Kazat ćete – lako je to reći, ali vjerujte – još je lakše to učiniti i sprovesti nego ljudima objasniti. Kad proces bude gotov, kroz praksu, jer tako se transformacija odvija, ne uz objašnjenja, nego kroz vježbu, ali dat ćemo i objašnjenja ako ona budu potrebna... dakle, kad taj proces bude gotov, nitko im više neće morati govoriti što da rade, čak ni mi!”
“Empowerment,” bila je riječ kojom je dr. Elizabeth Davis sažela cilj programa. Osposobiti polaznike seminara, dati im moć i autoritet da Hrvatsku povedu ka jednom višem stupnju. “Već za prvog tjedna seminara,” rekla je, “vodit će se dijalozi po pitanjima strategije, donošenja odluka, upravljanja resursima, uglavnom na organizacionom nivou. Bit će to i neka vrsta foruma za dublje istraživanje tih koncepata. I kontekst za donošenje i provođenje nekih planova za akciju.”
Hrvatska - zemlja "savršene veličine"
Zašto baš Hrvatska? Dr. Smith odgovara: ”Zato što iz iskustva znamo da u područjima ili zemljama veličine Hrvatske, sa četiri do četiri i pol milijuna stanovnika, a to je savršena veličina, proces funkcionira, donosi ploda i rezultata. Proces koji ćemo pokrenuti prvog tjedna seminara, koji teži ka višem cilju, a to je – transformacija Hrvatske - bit će potom, nadamo se, ponovljen. Repliciranjem se transformacija i odvija. Upravo je to ono što ovaj proces čini tako učinkovitim – transformacija za kratko vrijeme i uz niske troškove. Kad je u pitanju regionalna jedinica, rezultate je u specifičnim područjima moguće vidjeti vec za šest mjeseci!
Na kraju razgovora, dr. William Smith želio je jos ovo reći, u ime svoje i svoje supruge, dr. Elizabeth Smith: "Ono što ćemo mi u Hrvatskoj raditi i što ćemo od Hrvata tražiti, to je ono što smo od svijeta morali tražiti da učini na rješavanju problema koji su doveli do 11. rujna. A to je – kako se ljudska bića nose s međusobnim razlikama. Ono što smo mi razvili, proces je koji razlike uvažava, ali u njima traži snagu, a ne slabosti. Bude li Hrvatska kroz ovaj proces uspješno prošla, postat će primjer drugima. Naš rad s Hrvatskom, doprinos je, ne samo njoj već i svijetu – kako Hrvatska nastavi, kako ovo ostvari, bit će i svijetu od koristi!"