Splitski povjesničar doktor Vladimir Isajić, aktivni sudionik drugog svjetskog rata i antifašističke borbe, svjedoči o sudjelovanju američkih vojnih postrojbi u borbama na hrvatskom Jadranu.
Savezničke snage sastavljene od britanskih i američkih postrojbi dolaze na područje Jadrana odmah poslije kapitulacije Italije 1943. godine. Poslije iskrcavanja u Brindisiju, Tarantu i Bariu, prvi britanski torpedni čamci i motorne topovnjače krajem 1943. uplovljavaju u Komižu na otoku Visu, kaže povjesničar Vladimir Isajić. Dodaje kako na Vis potom stižu britanske kopnene snage, među kojima i brigada za posebne namjene. Američka satnija stigla je na Vis u proljeće 1944. godine.
“A onda dolaze i američke pomorske snage. Jedna planinska satnija koja je imala u sastavu 42 časnika i 140 vojnika, to su bili američki vojnici, djeca naših iseljenika, koji su dobro govorili hrvatski jezik. Ne možemo govoriti samo o vojnicima koji su došli da se bore. Naprimjer došla je jedna američka skupina koja je izgradila aerodrom na Visu tehnologijom postavljanja čeličnih ploča u predjelu Plisko Polje. U središtu otoka Visa tako je izgrađen aerodrom i to na području vinograda, koji je bio dug jedan kilometar”, kazuje ovaj povjesničar i svjedok ratnih operacija na Jadranu.
Zahvaljujući spomenutom aerodromu na Visu, ističe doktor Isajić spašeno je 218 zrakoplova i preko tisuću pilota te članova posade. Među američkim aparatima najčešće su na viški aerodrom po gorivo stizali teški bombarderi nazvani “leteće tvrđave” i “Liberators”.
Jedan takav pronađeni “Liberator” leži i danas na 60 metara dubine u vodama Visa kao svjedok ratne povijesti.
Prva akcija američkih snaga bilježi se na otoku Hvaru kada je u samome mjestu, u suradnji s partizanskim odredima napadnuto njemačko stražarsko mjesto. Potom slijedi u prvim danima lipnja 1944. godine desant na Brač, veliki saveznički udar potpomognut od strane dalmatinskih antifašističkih jedinica.
U tomu napadu, ističe doktor Isajić, sudjelovala je i američka planinska satnija, a tom prigodom jedan je njezin pripadnik bio i ranjen.
Mirko Mirković, američki kapetan, bio je ranjen u ljeto 1944. godine, u misiji na Kornatima da bi potom od teških posljedica ranjavanja i umro.
“Mi veoma cijenimo saveznički doprinos jer su nam pomogli u našoj zajedničkoj borbi, a posebno zato, evo, uzmite za primjer jednog mladog čovjeka koji još nije stupio u život, došao je iz Teksasa da se ovdje bori u savezništvu s nama riskirajući svoj život. Mi to ne možemo zaboraviti. To su velike stvari. Oni su vidjeli taj naš polet, možda su neki susreli ovde na otocima neke svoje daleke rođake jer su naši ljudi mahom sa otoka odlazili još prije prvog svjetskog rata u Ameriku. Pa kako su oni mogli da se ne bore hrabro?! Naprotiv, oni su se i ovdje borili za Ameriku i za svoju zemlju”, ističe splitski povjesničar Vladimir Isajić.