Ljubitelji američke serije crtanih filmova o dobrom duhu Casperu vjerojatno ne znaju da je režiser i producent te serije jedna Zagrepčanka, Marija Miletić Dail. Gospođa Miletić za Glas Amerike govori o svojoj karijeri u američkoj animaciji, te biranju filmova za nagradu Oskar, u čemu – kao istaknuti sineast - svake godine sudjeluje.
Marija Miletić Dail počela je kao animator raditi na Zagreb filmu, 1956. godine. 1957. odlazi u Kanadu, gdje se zapošljava kao suradnik produkcijske kuće Hanna – Barbera, poznate po crtanim likovima poput Obitelji Kremenko, Scooby Dooa, Oggy Dogyja te Pixija i Dixija. Na poziv Billa Hanne, krajem šezdesetih godina iz Toronta odlazi u Hollywood. Nakon Hanne-Barbere, gospođa Miletić će kao režiser i producet raditi u produkcijskoj kući Universal Studios, a posljednjih godina ima vlastitu kompaniju Animation Cottage. Članica je Američke filmske akademije, a jedno vrijeme bila je i profesor na Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu.
Karijera Marije Miletić Dail počela je radom na prvijencima hrvatske animacije – crtanim filmovima Nestašni robot i Kauboj Jimmy, režisera Dušana Vukotića. Upitana zbog čega voli crtani film gospođa Miletić kaže: "Kada sam se upoznala s karakterom crtanog filma, ja sam shvatila da ako imate nešto reći možete to reći kroz crtani film. Za razliku od drugih filmskih oblika, u animaciji jedan čovjek može mnogo učiniti, bez da pita nekakvu kolekciju ljudi da li smije, da li može, tko će mu pomoći u ovome ili onome... Crtani je film one-man-show, if you will..."
Gospođa Miletić kaže da je Zagreb film i nakon njezina odlaska ostao upravo to – “one man show”, skupina vrlo talentiranih pojedinaca koji rade na svojim zasebnim projektima, dok su produkcijske kuće u Americi “veliki crtački pogoni”, sa stotinama uposlenika koji zajednički rade na istom filmu. Za razliku od europskih art-kuća, u Americi se snimaju uglavnom dugometražni, komercijalni crtani filmovi.
Marija Miletić: Stvar je u tome da je u Americi naglasak na profitu, zaradi, dok je u Europi naglasak na poruci filma, onome što se želi reći. Jasno da taj čimbenik ima velik utjecaj kada se bira scenario, priča za film.
Kao članica Američke filmske akademije naša sugovornica svake godine, sa stotinama drugih kolega sa svih strana svijeta, sudjeluje u izboru najboljih filmova za nagradu Oskar. O svom članstvu u Američkoj filmskoj akademiji, Marija Miletić Dail kaže:
"Bila sam pozvana da postanem član nakon što sam napravila jedan nezavisni filmić koji se zove Why not?, koji je bio nagrađen prvom nagradom na jednom svjetskom festivalu. To se onda gledaju filmovi u prosincu, siječnju, veljači, ovisno u kojem ste odboru, za koju kategoriju. Ako ste u odboru za strani film, gledate sve filmove i odabirete filmove koji će biti nominirani. Nominira se pet filmova za koje se opet glasa. Svaki član Akademije glasa za filmove u svim kategorijama."
Uživate li u tome ili je to i pomalo zamoran posao?
Marija Miletić: Uživam kada gledam strane filmove, ali katkada me i gnjave, pošto neke zemlje, neću spomenuti koje, šalju strahovite filmove, ali morate ih gladati skroz, pa je to ponekad muka. Ali inače vidite jako mnogo krasnih filmova. I ja to volim, ja volim filmove.
O hrvatskim filmovima naša sugovornica kaže: "Oni imaju krasnu budućnost ukoliko im netko bude posvećivao malo više pažnje, i to financijske pažnje, te da se prida malo više pažnje novom naraštaju. Filmovi kao što je recimo bila Breza, prije trideset koliko godina, to je jedan izvanredan film. Takvih filmova treba – filmova ne samo koji imaju fantastičnu priču, koji imaju divnu fotografiju, krasnu režiju, koji nešto kažu..."