U srijedu će u New Yorku biti objavljeni dobitnici prestižne nagrade National Book Awards. Među pet finalista u kategoriji publicistike je djelo “When Smoke Ran Like Water”, autorice Devre Davis, stručnjakinje na polju širenja zaraznih bolesti. Njezina knjiga je kronika nedavnih slučajeva zagađenja zraka u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama. Knjiga počinje obradom ekološke katastrofe u Donori, malom mjestu u Pennsylvaniji u kojem je gospođa Davis odrasla.
26. listopada 1948. godine, kada je Devra Davis bila djevojčica, nebo nad Donorom se zacrnilo i takvo ostalo četiri dana. Prvog dana umrlo je 18 ljudi, a u kasnijim mjesecima još stotine. Tek kad je odrasla i kad se njena obitelj odselila upitala je svoju majku o tome što se tada dogodilo. Devra Davis prisjeća se toga u jednom izvatku iz svoje knjige:
“Oni kažu da su se ljudi teško razboljeli u Donori. 'Je li to istina?'”, pitala sam majku, a ona je odgovorila: 'Običavali smo reći da to nije ugljena prašina već zlatna jer sve dok su tvornice radile grad je funkcionirao. Tvoj djed i otac su radili u tvornici i nitko nije postavljao pitanja ako bi se nekoliko ljudi razboljelo. Ljudi su morali jesti'”, odgovorila je. Uputila sam joj skeptičan pogled onako kako kćeri znaju pogledati svoje majke od pamtivijeka. 'Vidiš, danas se to zove zagađenost', uzdahnula je, 'a ranije se zvalo život'”.
Ono što se doista dogodilo nije teško objasniti. Tog dana je hladna fronta zraka prikovala vrući dim iz tvornice cinka za zemlju, nebo se zacrnilo i tako ostalo sve dok kiše nisu rapršile otrovni smog. Devra Davis kaže da su "tamne tajne Donore" bile uvod u ostatak njezine knjige: "Taj slučaj mi je otkrio ono što nisam mogla spoznati samo kao znanstvenica: da način na koji ljudi žive, gdje i kako rade, ima ogroman utjecaj na njihovo zdravlje. Kad je moja baka bila bolesna svi su u mojoj obitelji to dovodili u vezu s mjestom gdje je živjela. Na temelju istraživanja u Sjedinjenim Državama i u inozemstvu znamo da ljudi koji žive u zagađenijim područjima imaju od 10 do 30 posto veće rizik da razviju srčano oboljenje i umru."
“When Smoke Runs Like Water” dokumentira kako otrovna zagađenja poput onog u Donori mogu vremenom dovesti do katastrofalnih posljedica. Kao što je napisala Devra Davis u svojoj knjizi, bilo je potrebno je više od 50 godina da bi američka naftna industrija prestala proizvoditi olovni benzin.
Dokaze o štetnosti olova po zdravlje naftna industrija je često diskreditirala, odbacivala i obeshrabrivala one koji su na to ukazivali. Olovni benzin je uveden u prodaju u Sjedinjenim Državama 1923. godine gdje ga se moglo kupiti sve do 1995. godine. Međutim, taj benzin se i danas prodaje u više od sto zemalja diljem svijeta.
Knjiga “When Smoke Runs Like Water” opisuje kako su rak dojke i druge vrste tumora povezani sa zagađenjem okoliša, kako razna otrovna sredstva imaju sve veću ulogu u rastućim zdravstvenim problemima muškaraca – uključjujući sterilnost i rak testisa – i što su znanstvenici učinili kako bi alarmirali javnost.
“Mi ne čekamo da se mostovi sruše da bismo ih onda ispitali jesu li sigurni; mi ne čekamo da se brodovi potope da bismo navukli pojase za spasavanje”, piše gospođa Davis u svojoj knjizi i dodaje: “Naše spoznaje o posljedicama lokalne i globalne zagađenosti po zdravlje su detaljnije i pouzdanije nego ikad”.
Ohrabrena uspjehom svoje knjige ona kaže: "Ljudi žele čuti o zagađenosti zraka i štetnim posljedicama. Javnost je sada u poziciji da učini nešto po tom pitanju.”