Kada se povrće više ne smatra povrćem? U slučaju nekih biotehnološki modificiranih poljoprivrednih kultura, onda kada ga time ne smatra niti odgovarajuće ministarstvo američke vlade! U jednom od najnovijih slučajeva, riječ je o krumpiru!
Američka savezna država Idaho poznata je diljem svijeta po svojim krumpirima – nije tajna da i najugledniji pariški restorani naručuju upravo taj krumpir kao najbolji za svoje pomfrite. Međutim, mnogo godina polja Idaha izgledala su kao da prolaze svojevrsni kemijski rat – pesticidi, herbicidi, fungicidi i razne druge kemikalije koje su štitile krumpir obojale su zemlju mrtvački sivom bojom.
Biotehnološka kompanija Monsanto poradila je na jednoj sorti krumpira i modificirala ju tako da ima genetski ugrađen bakterijski toksin koji ju štiti od gladnih nametnika. Farmeri su, - treba li to uopće reći? – dočekali novi krumpir raširenih ruku, ali, uskoro se pokazalo da američka vlada njihov urod više ne matra krumpirom. Ministarstvo za kontrolu hrane i lijekova novu je sortu krumpira proglasilo – pesticidom, jer sadrži spoj BT, inače prirodni baktericid koji posjeduju mnoge divlje biljne vrste.
Tako je novi krumpir došao pod nadležnost Ministarstva za zaštitu okoliša, koje ga je proglasilo neopasnim po okoliš. Ali, - a to je ono najvažnije! -, nitko se više ne bavi proučavanjem nove sorte otkako je ona propala kroz rupe zakona i propisa.
Prema riječima Michaela Pollana, autora bestsellera «Botanika čežnje», nove sorte bilja, nastale biotehnološkim inžinjeringom, dovoljna su novina da bi bile zaštićene patentima, ali, s druge strane, nisu dovoljno nove da bi morale imati deklaraciju u kojoj se kaže što točno jedu konzumenti tog bilja.
Mnogo drastičniji primjer od nove sorte krumpira je kukuruz, čime se u svojoj knjizi posebice bavi spomenuti Michael Pollan. Kukuruz je, naime, gospodarski gledano, toliko značajna poljoprivredna kultura da on doslovce potresa mnoge sektore, od javnog zdravstva pa do vanjske politike.
Polja kukuruza u Americi nepregledna su i prostiru se od države Connecticut, uz obalu Atlantika, preko čitavog Srednjeg Zapada do Stjenjaka. Subvencije uzgajivačima kukuruza također su astronomske – ovog proljeća Kongres je odobrio 190 milijardi dolara za poljoprivredne subvencije, od čega lavovski dio odlazi na kukuruz.
Kako se kukuruza proizvodi daleko više nego što ga treba, tako se on pretvara u tisuće drugih finalnih proizvoda. Recimo, zaslađivači od kukuruza gotovo su potpuno izgurali obični šećer iz bezalkoholnh napitaka. Kukuruz je i glavna stočna hrana, što, opet, izaziva prekomjernu uporabu antibiotika u uzgoju stoke jer njihova probava ne podnosi kukuruz.
Ukratko, od oko 10 tisuća proizvoda koliko ih se nalazi u tipičnoj trgovini živežnim namirnicama, najmanje njih 2500 sadrži kukuruz u nekoj od njegovih manje ili više prepoznatljivih varijanti. Jaja sa slaninom za doručak, čaša mlijeka i hamburger u restoranu brze prehrane, svi sadrže kukuruz.
Osim u hrani, kukuruz se koristi u bojama, papirnatim proizvodima, kozmetici, automobilskim gumama, gorivima, tekstilima, eksplozivima, te knin-gips pločama. Kukuruz je glavni izvozni poljoprivredni proizvod Sjedinjenih Država, što prilično objašnjava njegovu vanjskopolitičku ulogu, tim više što je izvezena količina daleko veća od ukupne količine koja se u bilo kojem industrijskom obliku iskoristi u samoj Americi. Treba li, na kraju, uopće reći da je kukuruz biotehnološki najviše modificirana poljoprivredna kultura u jedinjenim Državama?