Vožnja autobusom u gradu Rochesteru, u saveznoj državi New York, u novije je vrijeme postala prilično literarna. Naime, zahvaljujući programu nazvanom «Books on Buses // Knjige u autobusima», svih 250 autobusa javnog gradskog prijevoza dobilo je ugrađene police pune dječjih knjiga.
Uprava gradskog prijevoza već je duže vrijeme razmatrala kako djeci učiniti vožnje autobusom zanimljivijima i korisnijima. «Stotine djece svakoga se dana voze autobusima, bilo sami ili s roditeljima, do škole ili dječjeg vrtića, u kupovinu, posjet rodbini i slično. Jasno je da su im te duge vožnje dosadne,» kaže Mark Aesch, jedan od direktora Gradskog prijevoza, i dodaje: «Palo nam je na pamet, zašto ne bismo učinili nešto što bi te vožnje učinilo i informativnima i zanimljivima, nešto u čemu bi sudjelovala i djeca i njihovi roditelji.»
Zamišljeno – učinjeno! Na svakom rochesterskom gradskom autobusu, djeci se pruža izbor od oko desetak knjiga, namijenjenih dobi od četiri godine pa do ranog tinejđerskog uzrasta. Neke od njih su na španjolskom, neke čak na francuskom.
Kad je program bio najavljen, uprava Gradskog prijevoza dobila je oko 50 tisuća knjiga, a glavni darodavci su bili stotinjak lokalnih škola i knjižnica, te neki veliki izdavači. I lokalni školarci uključili su se u projekt – učenici trećeg razreda jedne osnovne škole sami su prikupili i katalogizirali oko tisuću-četiristo knjiga i to za manje od tri tjedna.
Njihova učiteljica smatra da je projekt učinio mnogo više od pukog stavljanja knjiga u autobuse. «Djeca su bila aktivno uključena u neku društvenu akciju, osjetila su se korisnima na znatno široj razini od vlastite učionice ili doma,» kaže učiteljica Jean Long. «Naravno, da je i njihov odnos prema knjigama u autobusima drugačiji – tko bi krao ili uništavao nešto što je sam pomogao stvoriti.»
Knjige se izmjenjuju na policama u autobusima svake večeri kada se autobusi vrate u spremište. Često, doduše, kažu vozači autobusa, djeca zamole mogu li knjigu ponesti kući i pročitati ju do kraja. I, gotovo bez iznimke, te se knjige i vrate na police autobusa. A, ako se i ne vrate, komentira direktor gradskog prijevoza, to nije najstrašnija stvar na svijetu – barem se zna da je svijet stekao još jednog strastvenog čitača.