Amerikanci vole govoriti o mogućnostima. Na kraju krajeva, ova zemlja je osnovana na načelu meritokracije, dakle, na ideji da se napredovanje i uspjeh temelji isključivo na individualnim sposobnostima. Po zamisli njenih osnivača, Amerika je trebala biti mjesto gdje svatko može ostvariti svoj potencijal, tako da najkreativniji, najtalentiraniji i najinteligentnji ljudi mogu doći na vrh i voditi naciju. Međutim nije uvijek bilo baš tako.
Realnosti kao što su rase i klasna pripadnost mogu utjecati tko će ostvariti svoj potencijal a tko neće. Brojni su zakoni pomogli umanjiti rasnu nejednakost, a neki pojedinci takodjer pokušavaju umanjiti utjecaj klasne pripadnosti na mogućnost uspjeha. Međutim, u jednoj školi u Pennsylvaniji vizija jednog čovjeka o meritokraciji postala je stvarnost.
Milton Hershey škola je živa, potpuno moderna obrazovna ustanova koja se ugnjezdila u srcu 36 tisuća hektara idiličnog ruralnog krajolika Pennsylvanije. Škola, otvorena 1909. godine, vizija je Miltona Hersheya, osnivača carstva slatkiša. Nekoliko godina prije osnutka škole njegove tvornice su učinile čokoladu dostupnu i siromašnim Amerikancima. Te iste siromašne Amerikance on je imao na umu kada je osnovao ovu ustanovu.
Danas je ona dom više od 1300 djece i tinejdžera, kao što je na primjer osamnaestogodišnji Anthony Coughlin rodom iz Philadelphije. "Moja majka i otac se nisu nikad vjenčali, a ja sam jedno od devetoro djece, s tim da moja jedina prava sestra otišla u popravni dom pa nisam s njom mogao razgovarati dugo, dugo vremena. Moja majka se nikad u stvari nije brinula o nama, tako da smo svi završili kod različiih rođaka. Ja sam otišao kod bake po ocu, dok su moja majka i otac razišli svatko na svoju stranu, odvojeni jedan od drugog i od ostatka obitelji".
Priča Anthonija Coughlina nije neobična. Većina djece u Milton Hershey školi su u nekoj životnoj dobi bila zanemarena ili čak zlostavljana. Mnogi učenici imaju jednog ili oba roditelja u zatvoru; Svi su siromašni. Međutim, po upisu, škola u potpunosti preuzima brigu o njihovoj skrbi. Dijete se useljava u dom u krugu škole gdje živi s jednim bračnim parom i devetoro drugih učenika. Hrana, odjeća, zdravstvena njega, i troškovi obrazovanja su plaćeni, a ako dijete poslije mature odluči krenuti na fakultet, škola pokriva i te troškove.
To je sve moguće zahvaljujući zakladi koju je prije skoro 100 godina osnovao Milton Hershey, veliki industrijalac čokolade. Njegov fond danas iznosi preko 5 milijardi dolara. No, upravitelj škole Warren Hitz naglašava da taj novac ne daje djeci nikakvu garanciju, već samo šansu koju pruža život uz stabilnost, podršku i obrazovanje. "Ovdje se studentima otvaraju nove mogućnosti, koje im se ne bi mogle otvoriti da nisu imali priliku doći u Milton Hershey školu. Drugi učenici, ostale mlade osobe na drugim mjestima možda imaju ovu priliku jednostavno na osnovu svojih životih okolnosti. A ovima koji su ovdje , za njih pokušavamo eliminirati neke od onih prepreka zbog kojih bi krenuli drugim putem".
Taj drugi put bi mogao dovesti do zločina, problema s drogom i maloljetničke trudnoče. To je put kojim su, kaže sedamnaestogodišnja Ansley Watson, krenuli njeni roditelji, kao i neki stariji rođaci. "Ja sam oduvjek bila motiviran svojom situacijom, željela sam da ne postanem ono što su moji roditelji bili. Uvijek sam mislila da su oni mogli postići više. On je sada u zatvoru. Moja majka je bolesna, ima bi-polarni poremećaj. Ja ne želim biti slaba poput njih".
Uprava škole Milton Hershey radi na tome da u idućim godinama pruži priliku većem broju djece. U planu je povećanje broja učenika na 1500 do 2006. godine.