I Marion Jones i Jackie Joyner-Kersee i Florence Griffith-Joyner dobar dio svojih uspjeha duguju Wilmi Rudolph koja je za njih doslovno zasjekla put na polju sporta. Wilma Rudolph pobudila je interes svijeta za zene na atletskim stazama i posluzila kao inspiracija tisucama, Amerikankama africkog porijekla narocito, ali i svima onima s fizickim hendikepom. Sanse za Wilmu Rudolph bile su nejednake i neravnopravne jos od samog njenog rodjenja. Dvostruka upala pluca, sarlah i onda polio, bolesti su Wilmu uz krevet prikovanu drzale sve do njene 12. godine. S takvom zdravstvenom povijescu, pomislit cete, sreca bi bila i da je hodati poslije mogla.
Ali Wilmu, jednom kad je bolesnicku postelju napustila, nista vise nije moglo zaustaviti, nitko joj na put nije mogao stati. Govorili su poslije: Nemojte okom trepnuti, mogli biste je propustiti, a to bi zaista steta bila! Godine 1960, na Olimpijadi u Rimu, Wilma je osvojila tri zlatne medalje, za utrku na 100 i 200 metara i stafetu na 400; svjetski rekord postavila. Wilma Rudolph bila je najbrza zena na svijetu! Wilmin trijumf, u borbi, prvo, s vlastitim hendikepom, a onda i protiv rasizma, u sportu tada potpuno uobicajenog, prica je prepuna nevjerojatnosti.
Kako uopce na zivotu ostati, to je bila prva prepreka. Wilma Rudolph rodjena je 1940, u Clarksvilleu, u drzavi Tennessee, kao 20. od dvadeset i dvoje djece, u vrijednoj, ali siromasnoj obitelji. Nakon sto je polio preboljela, bila joj je potrebna intenzivna fizikalna terapija. Majka, kucna pomocnica u bogataskoj kuci bijelaca, na svoj je jedini slobodni dan u tjednu, noseci Wilmu u rukama, dvjesto milja autobusom prevaljivala, pune dvije godine, do jedne klinike u Nashvilleu. Jer u njima blizoj, lokalnoj bolnici, crncima nije bilo pristupa. Potom je i sama nastavila s Wilmom raditi, kod kuce. Sa osam godina, unatoc negativnim predvidjanjima lijecnika, Wilma je ponovno na noge stala i hodati pocela, prvo uz pomoc staka, onda proteze, potom ortopedske cipele. I odmah se na kosarkaskom igralistu nasla.
I u srednjoj skoli prilicno uspjeha pokazala. Da bi kondiciju odrzavala izmedju sezona, Wilma je s trcanjem pocela. Kad su i tu pobjede zaredale, Wilma se trcanju ozbiljnije posvetila i godine 1956, u Philadelphiji, na Nacionalnom natjecanju atleticara-amatera, pobjedu je odnijela u svakoj od utrka. Te godine, jos uvijek u srednjoj skoli, u dobi od 16 godina, Wilma Rudolph se kvalificirala za Olimpijadu u Melbournu i kao najmladji clan americke ekipe, u stafeti, broncanu medalju osvojila.
Uz punu sportsku stipendiju, Wilma je dvije godine kasnije, na Drzavnom sveucilistu Tennesseeja, upisala studij psihologije i osnovnog obrazovanja. Sebi je cvrsto obecala da ce se i u Rimu natjecati. I bila je, u Rimu, prva Amerikanka koja je, na jednoj Olimpijadi, osvojila tri zlata. Po povratku u rodni Clarksville, olimpijska pobjednica je na paradu njoj u cast pristala pod jednim uvjetom – da ona ne bude segregirana. I bio je to prvi rasno integrirani dogadjaj tog grada!
“Kad sam prolazila kroz to najslavnije razdoblje mog zivota,” rekla je Wilma jednom, “znala sam cesto Boga pitati zasto sam ovdje i koja je to moja svrha. To sigurno nisu mogla biti samo ona tri zlata. Moralo je, za moj zivot, biti i nekog drugog razloga.”
Dvije godine jos, nakon Olimpijade u Rimu, Wilma se natjecati nastavila, mnoge pobjede je odnijela, nekoliko svjetskih rekorda jos postavila, a onda se, 1962, potpuno povukla. “Neka me ljudi pamte iz mojih najboljih dana,” rekla je tada. Udala se, cetvero djece imala, i predano se posvetila obrazovanju i odgoju mladih. Osnovala je i vlastitu zakladu za pomoc mladim atleticarima.
Wilma Rudolph primljena je Muzej slavnih crnackih atleticara, u Muzej slavnih americkih atleticara, u Muzej slavnih americkih Olimpijaca, u Muzej slavnih zena-sportasa. Godinu dana prije svoje prerane smrti – umrla je 1994, u dobi od samo 54 godine, od tumora na mozgu – Wilma Rudolph postala je i prva zena-dobitnica National Sports Award.
“Ako imam ista za sobom ostaviti, moje nasljedje je onda – moja zaklada,” rekla je Wilma. Ali ona tri zlata, u Rimu osvojena, bila su vrhunac njena zivota, slava u kojoj se s pravom kupala do svog zadnjeg trenutka. Njena sira, veca svrha je jasna: Wilma Rudolph nebrojenim je mladim ljudima u nasljedje ostavila upornost i snagu, bez obzira kakve im, i kolike, prepreke na putu bile!