Ovih se dana američke novine sve više bave temom: godina dana od terorističkih napada na New York i Washington. Tako i jutros, na stranicama Washington Posta, vidimo rezultate jedne studije o psihološkim posljedicama prošlorujanskih terorističkih napada.
"Ukoliko je cilj terorizma da sije užas, strah, otupjelost, nespokoj i depresiju," piše Washington Post, "onda se moramo upitati: koliko su bili uspješni napadi od 11. rujna?" Kako su liječnici, psiholozi i pripadnici drugih profesija odmah počeli proučavati posljedice po mentalno zdravlje najgore masovne traume koja je ikada zadesila Sjedinjene Države, tako se do sada nakupilo mnogo studija posvećenih tim istraživanjima.
Rezultati studija ukazuju podjednako i na iznimnu otpornost ljudskog mozga, ali i na njegove ranjivosti. Ogroman broj Amerikanaca, - čak 90 posto -, neposredno nakon napada osjećao je simptome jakog stresa, ali se većina osjećala ponovno normalno već za nekoliko mjeseci. Međutim, kako navodi Post, značajna manjina još uvijek je duboko potresena, i upravo kroz njih znanstvenici i dalje slijede nit tragedije koja nam je svima bila zajednička.
Ono u čemu se slažu ove nove studije s onima koje su provedene ranije na žrtvama uragana, poplava, potresa, izlijevanja nafte i raznih drugih katastrofa, jest da je masovno nasilje uvjerljivo najuznemirujući tip nesreće. Od onih koji su izravno iskusili masovno nasilje, gotovo 70 posto je imalo ozbiljne posljedice - od kliničke anksioznosti, pa do depresije ili neke druge mentalne bolesti. U slučaju prirodnih katastrofa, taj se broj kreće oko 42 posto. Izgleda, kažu znanstvenici, da se mnogo teže nosimo sa zlom koje izvire iz naše vlastite vrste nego s onim što možemo pripisati "višoj sili".