Bio je prvi americki roman prodan u vise od milijun primjeraka. Bio je – prvi americki bestseller! Preveden na desetke stranih jezika i potom prodan u jos milijunima drugih primjeraka. Njegovo objavljivanje, 1852. godine, nazvali su “najsenzacionalnijim dogadjajem u svjetskoj povijesti romana!”
“Uncle Tom’s Cabin” roman je pun nedostataka i mana. Pun sentimentalnosti, neprirodnosti, ocitosti. Njegova konstrukcija je losa, njegova karakterizacija jos gora….Nista od toga, medjutim, ne umanjuje duboki utisak koji citanje te knjige stvara. Ona i u danasnjeg citatelja izaziva sok, uzas i sucut, unatoc svoj svojoj melodrami, svojim stereotipima i svom batosu.
Od autorice, Harriet Beecher-Stowe, ucinio je najvoljeniju i najomrazeniju zenu u Americi. Kad ju je, u Bijeloj kuci, upoznao, 1862. godine (americki je gradjanski rat, dakle, vec godinu dana bjesnio), Abraham Lincoln ovim se rijecima Harriet obratio:”Aaaa, vi ste, znaci, ta zenica, koja je veliki rat izazvala!”
Lincoln je, mozda, pretjerao, ali ne puno. Antirobovlasnicki roman te “zenice” iz Nove Engleske na vidjelo je, za stotine tisuca njenih sunarodnjaka sa Sjevera, iznio svu surovost i uzase jedne nastrane juznjacke institucije. Ako svojim romanom i nije izazvala sukob izmedju Sjevera i Juga, svakako je njemu doprinjela. Polarizirala abolicionisticku i anti-abolicionisticku debatu… Cak niti knjiga Thomasa Painea – “Zdrav razum,” nije na americka razmisljanja o potrebi rata utjecala toliko koliko roman “Cica Tomina koliba.” On je bio taj koji je, u cijeloj Americi, potaknuo zustru raspru o najozbiljnijem i gorucem drustveno-politickom pitanju – crnackom ropstvu.
Harriet nije bila namjera u ratni bubanj udarati; rata bi bilo i da njena knjiga nikad nije bila objavljena. Ona se samo nadala da ce svojom zivom pripovjescu sunarodnjake navesti na to da se nad ropstvom zgroze i da ga se gnusaju. Knjiga, naglasavala je Harriet, nije bila rezultat njene nego – Bozje volje. “Ja sam samo zapisivala ono sto mi je Bog u pero diktirao,” govorila je.
Harriet Beecher-Stowe pomno je i brizljivo istrazila juznjacke plantaze i likove svog romana kreirala prema onima iz stvarnoga zivota. Svatko tko je njen roman procitao zacijelo nikad nije zaboravio crnackog roba, Uncle Toma, i okrutnu sudbinu koja ga je snasla u rukama njegovog vlasnika, Simona Legreeja. Ni mulatkinju Elizu, i njenog petogodisnjeg sina Harryja. Kad saznaje da je njen muz – George Harris, prodan jednom gospodaru, sin Harry drugom, a da ona ostaje u vlasnistvu treceg, Eliza, s djetetom u rukama, bjezi s plantaze Arthura Shelbyja, koji ih je sve, ukljucujuci i Uncle Toma, morao prodati zbog dugova, i nakon teskog i mucnog puta, stize nekako na drugu, sjevernu stranu rijeke Ohio. Majka i dijete skrivaju se u domovima nekolicine bijelaca koji robovlasnistvo smatraju grijehom i koji, unatoc saveznom zakonu o teskom kaznjavanju zbog skrivanja “tudjeg vlasnistva,” odbjeglim robovima pruzaju utociste. Zahvaljujuci njihovoj pomoci, Eliza se ponovno nalazi sa svojim suprugom Georgeom i sve troje, na koncu, u Kanadu bjeze. I u slobodu. Uncle Tom slobodu nikad okusiti nece. Umrijet ce kao rob, na plantazi bestijalnog Simona Legreeja, od posljedica bicevanja.
Rodjena u saveznoj drzavi Connecticut, 1811, Harriet Beecher-Stowe je, kao 20-godisnja djevojka, s ocem-propovjednikom i znanim abolicionistom – pristasom pokreta za ukinuce ropstva, preselila u Cincinnati, u drzavi Ohio, grad na istoimenoj rijeci. Odatle, imala je dovoljno prilike, s druge, juzne, strane rijeke, u drzavi Kentucky, promatrati i pratiti ropstvo. Pokretu za njegovo ukinuce, kojega su aktivni clanovi bila i njena dva brata, Harriet se, iz obiteljskih razloga, posvetiti nije mogla sve do 1850. godine. Godine kad zbila su se dva dogadjaja koja ce od tihe i skromne supruge jednog profesora, uciniti zenu o kojoj ce govoriti cijela Amerika.
Prvo, obitelj je preselila u Brunswick, u drzavi Maine, gdje je profesor Stowe dobio dobro placeno mjesto. Harriet se odjednom nasla s vise vremena, manje obaveza i bolje zbrinuta. Drugo, Kongres je te godine usvojio zakon zvan Fugitive Slave Act prema kojemu je svakoga tko je skrivao odbjeglog roba cekala teska kazna. Harriet Beecher-Stowe je na tu odluku Kongresa reagirala romanom “Uncle Tom’s Cabin.” Prvo ga je, cijelu godinu, u nastavcima objavljivao abolicionisticki casopis National Era, a 1852, unatoc otrovnim napadima kriticara s Juga, izdan je, u Bostonu, i kao izuzetno uspjesna knjiga.
Uslijedio je jos jedan njen antirobovlasnicki roman i niz drugih romana i pripovjedaka iz zivota njenog rodnog kraja, Nove Engleske, ali Harriet Beecher-Stowe ostat ce svima i uvijek poznata kao autorica romana “Cica Tomina koliba”…….