48 kilograma obogaćenog urana, - dovoljna količina da se od nje naprave najmanje dvije nuklearne bombe –, prebačeno je 22. kolovoza iz Instituta Vinča, kod Beograda, u jedno postrojenje u Rusiji. Taj je transfer bio rezultat suradnje izmedju Sjedinjenih Država, Srbije, Jugoslavije, Rusije i Medjunarodne agencije za atomsku energiju. Operacija je imala za cilj spriječiti terorističke skupine ili zemlje koje sponzoriraju teroriste, kao što je Irak, da se domognu nuklearnog oružja.
Spomenuto gorivo, koje je takvog kvaliteta da se od njega može praviti nuklearno oružje, već je duže vrijeme predstavljalo brigu, jer se nalazilo u ostarjelom reaktoru u Vinči. Taj reaktor, izgradjen još 1959.godine, a zatvoren 1984-te, bio je jedan od dvadesetak reaktora koje je bivši Sovjetski Savez izgradio diljem svijeta. Stručnjaci za sigurnosna pitanja bili su zabrinuti zbog mogućih nesreća uslijed otjecanja takvog goriva, odnosno radioaktivnog materijala. No, još je veća briga bila da se tog materijala ne domognu teroristi ili zemlje koje ih štite, poput Iraka, Irana ili Sjeverne Koreje te da ga iskoriste za izradu nuklearnog oružja. Kao što su pokazali dokumenti, pronađeni u Afganistanu, i al-Qaida, najopasnija svjetska teroristička organizacija, nastojala se domoći nuklearnog oružja. Dapače! S obzirom da je obogaćeni uran iz Vinče bio “svjež”, što znači da nije bio radioaktivan, on je bio osobito atraktivan kao potencijalni cilj za terorističke skupine.
Prebacivanje tog nuklearnog materijala, sposobnog da se od njega napravi oružje, skup je i težak projekat koji zahtijeva visoko-profesionalne stručne analize i suradnju. Ruska, jugoslavenska i srbijanska vlada, ne samo da su dale svoju dozvolu za taj transfer, nego njihova aktivna suradnja omogućava to prebacivanje. Osobitu pohvalu zaslužuje Jugoslavija. Ključne korake za pripremanje tog materijala i njegovo prebacivanje izveli su, uz visok stupanj profesionalizma, ruski Institut za sigurni prijevoz nuklearnog maetrijala i beogradski Institut Vinča. State Department je preko svog fonda za neproliferaciju i razoružanje, osigurao preko dva milijuna dolara za prebacivanje tog materijala, kao i za njegovo pretvaranje u gorivo koje se ne može koristiti za izradu oružja, na čemu se radi u ruskom znanstvenom istraživačkom institutu za atomske reaktore. Privatna zaklada – Inicijativa za nuklearnu prijetnju - osigurala je pet milijuna dolara za stabilizaciju goriva i ostale troškove.
Sjedinjene su Države već pomagale u sigurnom spašavanju nuklearnih materijala iz drugih reaktora na području bivšeg Sovjetskog Saveza. 1994.godine, iz Kazahstana je u Sjedinjene Države prebačeno skoro 500 kilograma visoko obogaćenog urana. Nuklearno je gorivo brodovima bilo prebačeno iz Gruzije u Britaniju te iz Iraka u Rusiju. Iskustvo stečeno prebacivanjem goriva iz Vinče bit će dragocjeno za uspjeh budućih nastojanja da se nuklearni materijali drže podalje od terorista. Bliska suradnja izmedju Sjedinjenih Država, Rusije i zemalja u kojima postoji takav materijal može predstavljati primjer za buduće projekte. Isto tako, veliki doprinos privatnih zaklada otvorio je put za nove suradnje u neproliferaciji. S takvim se nastojanjima mora nastaviti. Kao što je to rekao predsjednik George W.Bush, "teroristi i režimi koji tragaju za kemijskim, biološkim ili nuklearnim oružjem moraju biti zaustavljeni u svojim prijetnjama Sjedinjenim Državama i svijetu."