Danas se u Sjedinjenim Državama slavi Dan rada. Za Amerikance je to dan odmora koji predstavlja neslužbeni kraj ljeta, dan koji se često provede na plaži, ili na pikniku uz roštilj. No Dan rada je i prilika da se povede riječ o milijunima Amerikanaca bez visoke školske naobrazbe koji u pravilu mnogo rade – često i na dva radna mjesta - ali malo zarađuju.
Publicistica Barbara Ehrenreich napisala je prije nekoliko godina knjigu pod naslovom Sastavljanje kraja s krajem u Americi, koja se temelji na njezinom osobnom iskustvu. Kako bi se upoznala sa životom najslabije plaćenih radnika, u pravilu žena, Barbara Ehrenreich je sredinom devedesetih provela godinu dana radeći na najslabije plaćenim poslovima – kao konobarica, čistačica, sobarica ili prodavačica u robnoj kući.
Dodatnim poslom - do iznemoglosti
Na tim se poslovima u pravilu zarađuje najniža nadnica, između 5 i 7 dolara na sat. Svojim se poslodavcima Barbara Ehrenreich naravno nije predstavila kao uspješna novinarka s titulom doktora biologije, već kao neobrazovana samohrana majka. Počela je raditi u mjestu Key West, na Floridi, kao konobarica u jednom manjem restoranu. O poslu konobarice, gospođa Ehrenreich kaže:
"Kad ima malo gostiju, ne zarađujete gotovo ništa. Konobaricu se tamo plaća oko dva dolara na sat, pod predpostavkom da najviše zaradite u napojnicama. Međutim, to ne znači da sjedite besposleno ako nema gostiju. Treba počistiti, treba se pripremiti za goste koji dolaze, a onda kada oni dođu, onda stvarno postaje nesnosno – prava strka."
Međutim, kolikogod radila, Barbara sa svojom konobarskom nadnicom nije mogla podmiriti sve troškove života. Zato je otišla raditi u drugi restoran, u kojem je bilo više posla, a uzela je i dodatni posao - kao sobarica u jednom hotelu. Međutim, to dugo nije išlo – gospođa Ehrenreich, žena srednje životne dobi, kaže da je jednostavno bila iznemogla.
"Najteže je biti spremačica"
Preselila se u mjesto Portland u saveznoj državi Maine, gdje je ponovno uzela dva posla – kao pomoćnica u jednom staračkom domu te kao spremačica. "Posao spremačice je fizički najteži. Nisam niti bila svjesna u što sam se upustila. Na početku sam mislila da to i nije tako teško. Međutim, radi se o timskom radu, za firmu koja šalje ekipe čistačica i spremačica u obiteljske kuće, dok su ljudi na poslu. Postoje točna pravila kako se čiste prozori, kako se riba pod, kako se sistematski ide iz jedne prostorije u drugu. Na početku sam bila dosta ponosna što mogu raditi isto koliko i upola mlađe žene. Onda sam shvatila da je to zato što u toj branši dugo ne radim. Čak i mlađe žene su nakon par mjeseci imale rane na koljenima, povrede kičme i psihičke posljedice ozbiljna stresa."
Svoje studijsko putovanje kroz najslabije plaćena radna mjesta Barbara Ehrenreich je završila u jednoj robnoj kući u Minneapolisu, radeći kao prodavačica. Njezino ju je iskustvo naučilo da za niti jedan posao u Americi nije dovoljna gola fizička snaga – svaki od njih se treba dosta dugo učiti. Uz to, fizički napori na poslu nisu jedini problem. S malom je plaćom često bilo gotovo nemoguće platiti stanarinu, tako da je morala živjeti u motelima uz auto-ceste, gdje žive ljudi koji od države primaju socijalnu pomoć za siromašne. Kuhanu hranu rijetko je jela, većinom je preživljavala na sendvičima i svakojakim grickalicama. Gotovo sva je zarada odlazila gotovo u cjelosti na plaćanje računa i režija.
Ehrenreich: Uz minimalnu nadnicu život je vrlo težak
Zbog svega toga, samohrana majka s djetetom ne može preživjeti radeći takav slabo plaćeni posao – tvrdi gospođa Ehrenreich. "Reforma sustava socijalne pomoći za siromašne temeljila se na ideji da žena koja radi, s djetetom, treba sama sebe izdržavati, da joj ne treba pomoć države. Mislim da to nije moguće, uz ovakve nadnice. Ako zarađujete sedam dolara na sat, mjesečno ćete zaraditi oko tisuću dolara. Samo stanarina je oko 500 dolara. Ako morate platiti za vrtić, čak i neki slabiji – ode vam cijela plaća."
Publicistica Barbara Ehrenreich ima i lijepe uspomene sa svog studijskog putovanja po slabo plaćenim poslovima. Kaže da je upoznala mnoge hrabre žene, koje su je impresionirale svojom vrijednošću i ponosom koji su osjećale zbog dobro obavljena posla. Barbara Ehrenreich danas je, uz svoju novinarsku profesiju, i društvena aktivistica koja promiče prava najslabije plaćenih Amerikanaca. Zajedno sa sindikatima, ona se zalaže za povećanje minimalne, od države zajamčene nadnice.