Prije tri dana dnevni list Washington Post prvi je objavio da su Rusi i Amerikanci nabrzinu pokupili oko 50 kilograma urana, koji može poslužiti i za pravljenje nuklearnog oružja, iz jednog ostarjelog nuklearnog reaktora u Jugoslaviji. Operacija je opisana kao dramatična, izvedena u vojnom stilu, a naglasilo se da je to prvi u seriji akcija protiv prijetnje od nuklearnog terorizma!
Uran, kojeg je bilo dovoljno da se od njega naprave dvije atomske bombe – odnesen je iz beogradskog Instituta za nuklearnu znanost u Vinči u pratnji helikoptera jugoslavenske vojske i tisuću i 200 teško naoružanih vojnika. Uz američki nadzor uran je ukrcan u zrakoplov i prebačen u Rusiju gdje će biti preformiran, tako da se neće moći koristiti za pravljenje oružja.
Ova je akcija – piše Washington Post – u tajnosti pripremana više od godinu dana, organizirana je radi eliminiranja, kako to smatraju mnogi svjetski stručnjaci za naoružanje, jednog od najopasnijih nuklearnih spremišta na ovoj planeti. Taj su uran mogli kupiti Irak, Iran ili Sjeverna Koreja, ali i terorističke grupe kao što je al-Qaida.
Odnošenje ovog Urana pozdravljeno je od Bushove administracije kao jedna od najznačajnijih akcija od 11.rujna u sprečavanju nuklearne proliferacije. Akcija je, isto tako, vidjena i kao novi stupanj suradnje s Rusijom odakle je prije više desetljeća taj opasni materijal i bio dopremljen u Vinču.
Akcija iznošenja Urana iz Vinče trajala je punih 17 sati, a američka vlada ističe da je ta operacija predstavljala upravo ono u čemu zemlje trebaju zajedno raditi. Planeri cijele akcije bili su uplašeni da bi uran mogao biti ukraden tijekom tranzita. Nakon što je utovaren u tri kamiona uran je, za ovu akciju zatvorenim autoputevima i uz veliko osiguranja i sa zemlje i iz zraka, prebačen u beogradsku zračnu luku – izjavio je predstavnik State departmenta.
Tito je planirao gradnju nuklearne bombe
Ruska i jugoslavenska suradnja u cijeloj operaciji jača nadanja da će i ostala osjetljiva nuklearna spremišta diljem svijeta biti oslobodjena opasnog tovara na sličan način. Opisuje se i to da je reaktor u Vinči sagradjen 1958.godine te da je tajni nuklearni program izvodjen desetljećima pod instrukcijama diktatora Tita, ističe Washington Post koji objavljuje sljedeće Titove riječi:” Mi moramo imati atomsku bombu čak iako nas to bude koštalo polovicu od našeg godišnjeg prihoda.” Te je riječi Josip Broz Tito izgovorio 1960. godine.
Taj plan nije nikada bio realiziran, ali Titov nuklearni program ostavio je iza sebe i problematični uran koji je ležao okolo nakon što je reaktor u Vinči prestao s radom 1984.godine. Nakon toga dugo je vladala zabrinutost da bi taj materijal za svoje planove mogao iskoristiti Slobodan Milošević, odnosno radikalniji dijelovi jugoslavenske vojske. Taj je strah prestao tek kada je Milošević zbačen s vlasti i kada je izabrana nova vlada u Beogradu.
Gdje sve u svijetu još ima opasnog nuklearnog materijala?
Nakon što je dopremljena u Rusiju, pošiljka urana iz Vinče pohranjena je na tajno mjesto u Rusiji. Ruska vlada je nazvala ovu operaciju savršenim primjerom medjunarodne suradnje u spriječavanju terorizma. Jedna privatna organizacija iz Sjedinjenih Država – Inicijativa za nuklearnu opasnost – ističe da se u Vinči nalaze još dvije tone nuklearnog otpada. Ta je grupacija ponudila pet milijuna dolara pomoći za akciju čišćenja tih spremišta.
Ova kombinirana američko-rusko-srbijanska akcija uklanjanja urana, koji se može koristiti i za pravljenje atomske bombe - iz Instituta za nukelarnu znanost u Vinči pokraj Beograda - izazvala je pozornost svjetske javnosti. No, stručnjaci tvrde da takvih spremišta s uranom, od kojeg se može praviti oružje, ima diljem svijeta:
Jedan znanstvenik naziva uran odnesen iz spremišta Instituta u Vinči samo vrhom ledenog brijega. Kaže da u svijetu postoji na desetke sličnih istraživačkih centara u kojima uran može postati sirovi materijal za izradu nuklearnog oružja. Takva postrojenja mogla bi postati mete terorista, odnosno njihovih nastojanja da se domognu nuklearnog materijala. Jon Wolfstal je zamjenik direktora u Zakladi Carnegie za medjunarodni mir u Washingtonu: “I Sjedinjene Države i Rusija snabdijevali su istraživačke reaktore u zemljama poput Irana, Iraka, Libije i Sjeverne Koreje. U tim se zemljama i javlja mogućnost da je takvo gorivo slabo čuvano.” Gospodin Wolfstal, koji je prethodno radio u Ministarstvu za energetiku, kaže da se takvi istraživački reaktori nalaze u preko 40 zemalja u svijetu: “Ako na cijelu situaciju gledamo kroz terorizam mi smo zabrinuti za sve takve lokacije. Naše su glavne brige da bi se neka teroristička grupa mogla infiltrirati ili ukrasti materijal, koristiti ga izradu “prljavih bombi” ili da može dići u zrak sam reaktor. Manji je broj reaktora i zemalja koji koriste onu vrstu urana koji se može koristiti za izradu atomske bombe. Iran je jedna od takvih zemalja i to očigledno izaziva našu zabrinutost…No, mi smo zabrinuti i zbog reaktora u zemljama kao što je Grčka u kojoj postoji aktualan problem s teroristima, a njihov uran je upravo onaj koji se može koristiti za pravljenje nuklearnog oružja. Nije to jedini primjer u Europi. Njemačka upravo gradi novi reaktor u kojem će se kao pogonsko gorivo koristiti spomenuti uran. Kao što znamo u Njemačkoj operiraju terorističke ćelije.”
Jon Wolfstal ističe da nuklearne elektrane predstavljaju manju opasnost. Njih su nadzirali i regulirali ljudi iz Medjunarodne agencije za atomsku energiju iz Beča. Uglavnom – gospodin Wolfstal kaže da takozvani oplodni reaktori, odnosno oni koji mogu proizvoditi plutonij sposoban da se od njega napravi oružje - izazivaju tegobu. Jedan od takvih reaktora, onaj na Kaspijskom moru u Kazahstanu, osobito izaziva zabrinutost!
U medjuvremenu – ponovno su se oglasili američki dužnosnici koji kažu da Bijela Kuća želi da se slična akcija provede u 24 nuklearna istraživačka reaktora u 16 zemalja, kako se tog opasnog materijala ne bi dokopali teroristi. Tih 16 zemalja nije imenovano, ali je naglašeno da bi suradnja s nekima od njih mogla predstavljati teškoću.