Iranske vlasti tvrde da suradjuju u ratu protiv medjunarodnog terorizma, navodeći primjer izručenja 16 al-Qaidinih boraca Saudijskoj Arabiji. Američki ministar obrane Donald Rumsfeld tvrdi, medjutim, da Iran nastavlja pružati utočište teroristima. Ta konfuzija odražava i političku podijeljenost unutar Irana gdje postoji neslaganje izmedju reformski orijentiranih i konzervativnih svećenika.
Unatoč podršci ogromne većine Iranaca i velikim izbornim pobjedama, iranski reformisti gube političku bitku – ocjenjuje profesor sveučilišta New York Said Arjomand. On tvrdi da reformistima nedostaju borbenost i jasna strategija:
“Bilo je puno naivnog vjerovanja da će oni moći razgovarati s konzervativcima koji podržavaju teokratsku vladu, te da će ih konzervativci poslušati i mijenjati način rada. Oni još nisu organizirani na učinkovit način. Nisu do sada uspjeli izvršiti nikakav pritisak na režim, te su postupno postajali demoralizirani. Ljudi su već siti čekanja.”
Arjomand: Khatami nije borac
Reformskom pokretu takodjer nedostaje efikasan čelnik, smatra profesor Arjomand. Predsjednik Khatami nije ispunio očekivanja i čini se prikladnijim za držanje predavanja, nego za grube političke igre.
“Mislim da je pretjerano nježan. On nije borac; nije uporan. Zato su ga stariji svećenici i uspjeli nadjačati. Oni mu se smiješe i srdačni su prema njemu, da bi odmah nakon toga prešli na uništavanje njegovih saveznika. A on im na to odgovara samo osmjehom. On uporno drži predavanja, umjesto da postane pravi čelnik tog pokreta" - smatra gospodin Arjomand.
Ne treba zaboraviti da je predsjednik Khatami tek čovjek broj dva u Iranu – napominje Medjunarodna krizna skupina, organizacija čije je sjedište u Bruxellesu. Vrhovni vjersko-politički čelnik Ayatollah Khamenei ima veću moć od predsjednika i svoju vlast provodi u ime svećenstva. Osim toga, veto na odluke reformski orijentiranog parlamenta uvijek može uložiti 12-člano Vijeće zaštitnika ustava – koje sačinjava 12 stručnjaka za islamsko pravo, od kojih su šestorica svećenici.
Unatoč takvom odnosu snaga, ocjenjuje Medjunarodna krizna skupina, svećenstvo se postupno povlači pred sve jačom tehnokracijom. Tehnokrati pridaju sve veći značaj ekonomskom razvoju iranskog društva, potiskujući u drugi plan inzistiranje na vjerskim finesama.
Amanat: Nestrpljivi griješe
U knjizi “U potrazi za suvremenim Iranom”, profesor povijesti na Sveučilištu Yale Abbas Amanat piše da sloboda u Iran dolazi postupno, ali sigurno. A nju će, kako smatra, donijeti upravo sadašnji reformisti, dok oni koji su nestrpljivi - čine grešku, jer sadašnjem procesu nema alternative.
“Ukoliko isključujete Khatamija i njegove pristaše, tko vam je još ostao kome biste se mogli obratiti? Najšira javnost nije ni na koji način politički organizirana, jer je režim htio biti siguran da mu se neće suprotstaviti neka organizirana oporba.”
Profesor Amanat sumnja u mogućnost izbijanja bilo kakve masovne pobune, jer je revolucionarna žar istrošena. On dodaje da je kritika koju upućuju Sjedinjene Države i medjunarodna zajednica – značajna, ali se ne smije svesti na grube prijetnje opstanku režima, ili na poduzimanje vojne akcije. Kritika – zaključuje profesor Amanat – mora biti jasno adresirana, te se odnositi na konkretne političke poteze i imena, jer bi samo tako oporba mogla iskoristiti prednosti koje sa sobom donosi kritika.