Jeste li optimist? Ili vam se sve čini teško, neizvedivo, unaprijed predodredjeno? Kako pokazuju nova ispitivanja, čini se da optimisti žive dulje.
Godine 1975, stariji su stanovnici jednog gradića u Ohiu dragovoljno pristupili dugotrajnim ispitivanjima na temu kvalitete života u starosti. Kada je – prije četiri godine - ispitivanje završilo, neki sudionici više nisu bili medju živima. U želji da dokuče po čemu su se životi potonjih razlikovali od onih koji su preživjeli, znanstvenici sa Sveučilišta Yale pozabavili su se stavovima ispitanika prema starenju. Vodja ispitivanja, demograf Becca Levy objašnjava kako su sudionici početkom ispitivanja razmišljali o starenju. "Primjerice, jedno od pitanja je bilo: 'Stareći, postajete li manje potrebni?' Ispitivali smo stavove prema starenju".
Znanstvenici su, na kraju ispitivanja, posebnu pozornost posvetili pitanju jesu li odgovori ispitanika na neki način imali utjecaja na dužinu njihova života. I jesu! Ustanovili su da su oni, koji su na starenje gledali pozitivno, nadživjeli one koji su s pesimizmom gledali na život u poodmakloj životnoj dobi. Štoviše, nadživjeli su ih u prosjeku za sedam i pol godina. Znanstvenike je iznenadio i nalaz da faktori u izravnoj vezi s fizičkim zdravljem – dakle – težina, tjelovježba, kolesterol i pušenje nisu imali toliko utjecaja na preživljavanje, koliko je to slučaj sa optimističnim stavovima.
Stanford Singer, psiholog, specijalist za probleme starijih osoba, nije iznenadjen tim podacima. On tvrdi da pozitivan i optimistačan stav prema životu općenito sasvim sigurno doprinosi dobrome zdravlju. Međutim, on dodaje da optimizam ipak ne jamči dug život. "Vidio sam pacijente s groznim stavovima, a koji su živjeli nevjerojatno dugo. Isto sam tako vidio i obratne situacije. Vidio sam ljude vrlo pozitivnih stavova, koji su umrli mladi".
Znanstvenici još uvijek pokušavaju objasniti mehanizam načina na koji optimizam utječe na dug život. Smanjuje li optimizam razinu hormona stresa, štetnih po zdravlje? Autor knjige “Prkosite starenju”, psiholog Michael Brickney naglašava da nije lako s optimizmom gledati na vlastito starenje, stoga što društvo često opisuje starije osobe kao fizički krhke i mentalno labilne, osamljene i neaktivne.
No, on navodi mnoge primjere ljudi koji su nadišli te predrasude - kao npr. slučaj Georga Dawsiona koji je naučio čitati i pisati sa 98 godina. “Ako on može naučiti abecedu sa 98, tada ja sigurno mogu naučiti francuski sa 60 “ – kaže psiholog Dawson.
I zaista, starenje sa sobom donosi mnoge pozitivne aspekte - barem tako misli Suzanne Kunkel, direktorica Gerontološkog centra Sveučilišta Miami u Ohiu. Medju njima je činjenica da starije osobe imaju više vremena na raspolaganju, da mogu uživati u unucima, da posjeduju mudrost stečenu iskustvom te da su produhovljeniji no što su to bili ranije. Ona smatra da činjenicu što starimo treba prihvatiti kao harmoničan nastavak života. "Život u poznije doba tek je jedno razdoblje života, isto kao bilo koje drugo životno razdoblje. Kao takvo, ono sa sobom donosi izazove, ima svojih prednosti, donosi veselje, donosi i gubitke - no sve je to dio života, dio ljudske egzistencije".
Znanstevnici se nadaju da će nalazi ovog ispitivanja pomoći ljudima da žive sretnije - i dulje