Hrvatska će u rujnu predati svoj prvi godišnji program provedbe nacionalnog plana priprema za članstvo u NATO savezu. Nacrt elemenata dokumenta uspješno je prošao prve provjere.
Godišnji plan priprema u NATO savezu običavaju opisivati kao "praktičnu manifestaciju" da su zemlji otvorena vrata u Atantski savez. Plan se sastavlja temeljem procjene koliko kandidatska zemlja može ili želi učiniti u približavanju Savezu.
Plan pokriva pet ključnih točaka – političke i ekonomske teme, pitanja vojske i obrane, resurse, sigurnosna i legalna pitanja. Godišnji plan nabraja što će zemlja napraviti od rujna do rujna po svakom od spomenutih poglavlja. U procesu i NATO kao savez i njegove članice bilateralno dobivaju uvid napretka, dakle imaju elemente za ocjenu sposobnosti planiranja i izvršavanja planova zemlje – kandidata i da procijene da li je pristupanje ravan put ili proces sa zastranjivanjima.
U izradi hrvatskog plana korištena su iskustva starih kandidata za NATO. Kandidatima također pomažu – na bilateralnoj osnovi – eksperti pojedinih NATO saveznika, a mreža komunikacije na različitim nivoima i u veoma šarenim stručnim i političkim kombinacijama doprinosi da proces teče što kvalitetnije.
Proces priprema i reformi se, kao u slučaju najnovijih NATO-vih članica, nastavlja i nakon ulaska u Savez. Prema očekivanjima, u pripremi prvog hrvatskog godišnjeg plana bilo je zaostajanje i kašnjenja, također i neodgovorenih pitanja što je također dio procesa priprema na način NATO-vog rada, dakle ništa zabrinjavajućega da bi već na prvome koraku ugrozilo sam proces.
Hrvatska je u dvije kratke godine prešla put za koji je ostalim kandidatske zemlje potrošile godine: nakon godine u Parnerstvu za mir ušla je u tzv. "intenzivirani dijalog" s NATO savezom, što je rezultiralo službenim uključivanjem Hrvatske među kandidate – ili, aspirante, kako vele u NATO-u - u svibnju ove godine.
Hrvatske, dakako, neće biti među "pet do sedam" zemalja za koje se očekuje da će u Pragu dobiti pozivnicu. Od deset kandidata, uz Hrvatsku, neće biti pozvani Makedonija niti Albanija, a oko Slovačke – u slučaju da na skorim izborima pobijedi nepopularna nacionalistička opcija bivšeg predsjednika Meciara - te Bugarske i pogotovo Rumunjske političari se još dvoje.
Sigurne su izgleda samo Slovenija i baltičke države. Sve su ove zemlje odradile ciklus priprema za NATO prošavši prvo tri godine u programu suradnje Partnerstva za mir, potom četiri godine u "intenziviranom dijalogu" zaključivši pripremni proces ulaskom u treći, završni godišnji nacionalni program.