Prema statistici američkog Ministarstva rada, u informacijskom sektoru radi sve manje žena. Pad je očit u posljednjih 15 godina: 1987. čak 37 posto kompjuterskih programera bile su žene. 2001. godine - tek njih 27 posto, što znači da se broj programerki, u odnosu na muškarce, smanjio za deset posto. Zbog čega je do toga došlo, i što se u Americi čini da se žene ponovno privuku u ovaj dobro plaćeni sektor?
U svijetu u kojem je računalo u središtu gotovo svega, kompjuterski programeri vrlo su važni. Njihova profesija sve više i više određuje što će ljudi naučiti, na koji način, na koji će način obavljati svoj posao, pa čak i zabavljati se nakon njega. Na najjednostavnijoj razini, programiranje kompjutera može se smatrati i oblikom osnovne pismenosti.
Računalo i razlike u socijalizaciji dječaka i djevojčica
Zbog toga vrlo brine činjenica što je među programerima sve manje žena. Jane Margolis je o ovom problemu nedavno objavila i knjigu, u kojoj se tvrdi da je razlog ovoj najnovijoj nejednakosti među spolovima – dječje iskustvo s računalom.
"Dječaci najčešće uspoređuju svoj prvi susret s kompjuterom s privlačnošću magneta. ‘Od prve sam znao da se želim tome posvetiti’ – vrlo često nam kažu. Tu je naravno i otac, koji im pomaže. Stvara se i krug prijatelja koji se okupljaju oko tog stroja" - objašnja gospođa Margolis.
Djevojčice, iako jednako dobre u matematici kao i dječaci, kažu da ih roditelji nisu posebno ohrabrivali da se posvete računalu. Jane Margolis kaže da se "njihova sjećanja najviše odnose na promatranje što otac ili brat rade na kompjuteru. Računalo je djevojčicama tek jedan od raspoloživih interesa."
Radi se, zaključuje Jane Margolis, o razlici u načinu socijalizacije: matematika, tehnika i računala smatraju se – kako se čini – i danas “muškom zanimacijom". To se onda nastavlja sve do sveučilišta.
Povezivanje tehnike sa svakodnevnim životom
Mary Flanigan, profesorica digitalnih oblika komunikacije na Sveučilištu Oregon, pokušava popraviti sadašnje stanje. U svojem radu s djecom, ona pokušava predavati na takav način koji će kompjuterima privući i djevojčice. "U programu naglašavamo rad na kompjuterskoj grafici. Osim toga, povezali smo rad na kompjuteru s osobnim životom učenika. Recimo, 'skenirajmo fotografiju vaše najbolje prijateljice.’ Ili – ‘idemo putem kompjutera ubaciti vaš lik u fotografiju vašeg najomiljenijeg rock sastava.’ Takav je pristup djevojčicama bio mnogo zanimljivi."
Na taj se način, kod djevojčica – tvrdi Mary Flanigan - jača samopouzdanje, a osvajaju se i praktične vještine rukovanja strojem.
Malo žena među hackerima
A kako pojačati interes za informatičku profesiju kod američkih studentica? Allison Druin, profesorica na Sveučilištu Maryland, također smatra da je glavno učenju pristupiti na praktičan, a ne apstraktan način: "Cilj ne bi trebao biti da se učenici i studenti zaljube u tehniku zbog tehnike same, a tek potom da pronalaze probleme koje će tehnika rješiti. To je pogrešno. Oni se trebaju naučiti da uočavaju prave, teške probleme, te da tek potom, kad ih uoče i upoznaju, koriste tehniku za njihovo rješavanje."
Jane Margolis smatra da američka sveučilišta griješe kada kao brocuše primaju samo nagrađene na natjecanjima kompjuteraša. Među hackerima je malo žena, upozorava ona. “Treba pronaći one s dobrim ocjenama, s dobrim znanjem matematike, ljude koji žele pridonijeti razvoju cijele profesije”, kaže Jane Margolis. Ona napominje da će u tako izabranoj studentskoj populaciji, sasvim sigurno, biti i više djevojaka.