Znanstvenici su identificirali hormon koji prirodno smanjuje apetit, te bi, tvrdi se, mogao postati lijek za svjetsku epidemiju debljanja.
Britanski, američki i kanadski znanstvenici izvješćuju u ovotjednom broju časopisa "Nature" da hormon, koji se stvara u ljudskom tankom crijevu, smanjuje apetit kod osoba koje ga prime putem injekcije. Voditelj istraživanja Stephen Bloom, liječnik s Imperial College, u Londonu, kaže da je dvanaestoro dobrovoljaca - potpuno urednog zdravlja i apetita - nakon što su primili injekcije novootkrivenog hormona, jela za trećinu manje od kontrolne skupine ispitanika, koja je u injekciji primila običnu fiziološku otopinu. Vrijedi spomenuti da su obje skupine mogle jesti koliko god su htjele. Sudionici pokusne skupine uspjevali su izdržati i po 12 sati bez da išta jedu, čak ni da grickaju bobi štapiće ili čipse. "Jako nas je iznenadilo kada smo ustanovili da se ustvari radi o vrlo jakom inhibitoru apetita. Kako izgleda, taj hormon normalno kod svake osobe kontrolira apetit, pa smo ga mi nazvali 'hormon sitosti'".
Službeno se hormon ipak zove P-Y-Y-3-36. Njegova se koncentracija u krvi povećava nakon uzimanja hrane i to proporcionalno veličini obroka, a ostaje visoka i između obroka. Znanstvenici vjeruju da hormon odlazi u mozak, gdje blokira živce koji potiču na jedenje. "Hormon sitosti" jedan je od nekoliko hormona koji na različite načine sudjeluju u kontroli apetita. Jedan, koji je identificiran prošle godine u laboratoriju dr. Blooma, nazvan "ghrelin", izlučuje se prije obroka kako bi pojačao osjećaj gladi, a, nestaje iz krvnog optoka odmah po uzimanju hrane. Kako izgleda, u tom se trenu aktivira P-Y-Y, koji prigušuje apetit sve do slijedećeg obroka.
Time bi se u priličnoj mjeri objasnilo zašto, odmah po uzimanju jela, nestaje osjećaj gladi. Za znastvenike, to je dugo vremena predstavljalo fiziološku zagonetku. Kako sada izgleda, ovi hormoni točno bilježe koliko je hranidbenih tvari pojedeno i odmah okreću 'prekidač' apetita, u skladu s veličinom obroka.
Dr. Bloom kaže da bi bilo moguće stvoriti lijek s jednakim djelovanjem koji bi debelim osobama pomogao u kontroli količine hrane koju konzumiraju. Tim više, ističe on, što bi lijekovi, koji bi se zasnivali na prirodnim hormonima, bili daleko učinkovitiji od trenutnih pilula za dijetu ili kirurških zahvata smanjenja želuca, odnosno skraćenja crijeva. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je diljem svijeta 300 milijuna ljudi patološki debelo, što je 50-postotno povećanje od 1995. godine do danas.