Rasprava o granici između etičnosti i znanosti ovih je dana dobila novi zamah nakon što je jedna južnokorejska biotehnološka kompanija objavila da je uspješno usadila prvi klonirani ljudski embrij.
Dvojica stručnjaka, koji za Glas Amerike komentiraju pitanje kloniranja ljudi, vjerno predstavljaju suprotstavljena mišljenja javnosti o tom etički kontroverznom napretku znanosti. Sean Tipton, iz Američke udruge reproduktivne medicine, izjašnjava se u prilog kloniranju ljudskih stanica i tkiva u svrhu njihovog korištenja u liječenju bolesti. "Ono što želim naglasiti jest da niti jedna legitimna udruga ili organizacija ne podržava reproduktivno kloniranje ljudi. Taj pojam, međutim, treba razlikovati od samog kloniranja, odnosno umnožavanja stanica, koje se mogu koristiti u znanstvenim istraživanjima kako bi medicina otkrila lijekove za čitav niz bolesti, od Parkinsonove bolesti, do dijabetesa, uključujući i mogućnost regeneriranja tkiva, odnosno samoizliječenja".
Richard Doerflinger, iz Biskupske konferencije Sjedinjenih Država, smatra da bi etičke i moralne implikacije trebale zaustaviti znanstvenike prije nego što krenu u kloniranje ljudi. "U stvari, postoji jedan jedini postupak ljudskog kloniranja. Njime se dobiva ljudski embrij. Nakon toga, s embrijem se mogu napraviti dvije stvari: jedna je da se njegov život uništi u korist njegovih matičnih stanica, kao što to želi gospodin Tipton; druga je da se embrij usadi u maternicu i dozvoli mu se da bude živ rođen. Razlika je da u potonjem slučaju smrtnost iznosi oko 99 posto, a u prvom sto posto. Mi ne želimo niti jednu od tih stopa smrtnosti. Smatramo da je kloniranje ljudi inherentno moralno upitan način za preobrazbu ljudske reprodukcije u 'proizvodnju ljudi po narudžbi'. To se ne bi trebalo činiti ni iz kakvih razloga.
Sean Tipton smatra da se u slučaju stvaranja embrijskih matičnih stanica radi o potpuno drugačijem postupku. Kao prvo, ističe on, pet dana stara blastocista nastaje procesom u kojemu se iz jajne stanice ukloni njezina jezgra - dakle, njezin kompletni genetski materijal - a ubaci se jezgreni materijal iz neke stanice tkiva odrasle osobe, i to iz somatskog tkiva, a ne iz spolne stanice. Tako izmijenjena jajna stanica umjetno se potakne na diobu, te blastocista nije nešto što bi nastalo prirodnim procesom ljudske reprodukcije, kaže Sean Tipton.
Richard Doerflinger, iz Biskupske konferencije Sjedinjenih Država, smatra da se javnosti u stvari predočuje lažna dilema. "Upravo ovih dana čujemo, primjerice, od dr. Michela Levesquea da je, koristeći odrasle matične stanice iz pacijentovog vlastitog mozga, preokrenut tijek Parkinsonove bolesti. Stižu i najave o ogromnom napretku u liječenju dijabetesa, gdje je 90 posto pacijenata u prvim kliničkim ispitivanjima uspjelo smanjiti svoje injekcije inzulina. Polovica ih je u potpunosti uspjela ukinuti te injekcije. Medicina napreduje ogromnim koracima, a najbrže upravo na područjima koja moralno uopće nisu upitna - odrasle matične stanice, stanice pupkovine, matične stanice koštane srži. Ne treba nam kloniranje da bismo uspjeli u liječenju. Na kraju, Richard Doerflinger ističe da moralni pogledi i etička načela ne bi trebali biti nametnuti društvu od strane znanstvenika. Kako kaže, njihov je prvenstveni posao napredak znanosti. Moralna orijentacija društva sticala se u povijesti ljudskog društva na druge načine, pa će, kaže Richard Doerflinger, vjerojatno tako biti i u slučaju kloniranja ljudi.