Na Internetu postoji preko sto različitih istraživačkih organizacija poznatih kao 'tvornice akademskih radnji'. O čemu se radi? Za određenu cijenu od njih možete naručiti da vam pripreme školski sastav, esej, referat ili čak složenu doktorsku dizertaciju. Ako ne želite da vaš tekst bude sastavljen iz dijelova ranije objavljenih radova, neke od ovih 'tvornica akadmeskih radnji’ napisat će jedan izvorno za vas. U našoj rubrici U Žarištu danas govorimo o nečem drugom - o tome kako škole i fakulteti koriste Internet da bi se borili protiv akademskih prevara, odnosno plagijata.
Obavljati posao za druge ljude i nazivati to 'istraživanjem' veliki je biznis na Internetu. Jedna takozvana 'tvornica akademskih radnji' čak bez prikrivanja pokazuje svoje namjere. Nazivajući se Vražja kuća varanja, hvali se s preko dvadeset tisuća pisanih ogleda prikladnih za svaku priliku. Treba li vam esej o francuskim impresionistima? Vražja kuća varanja odmah vam ponudi jednog koji je već spreman za uporabu.
Renoir - radikalni impresionist. Ogled od 12 stranica na kojem se razglaba život i djelo impresionističkog slikara Augustea Renoira. Kliknite mišom i dobit ćete ovaj ogled već danas.
Tvornica akademskih radnji koja se naziva jednostavno Doktor nudi teze, dizretacije, eseje, izvješća, domaće zadaće, laboratorijska izvješća, kompjuterske programe itd.
Treba li vam nešto malko teže? Primjerice, doktorska dizertacija? dissertationexperts.com će vam naći nekoga da za vas učiniti istraživanje i napiše dizertaciju i to po cijeni od 28 dolara po stranici.
Tijekom posljednjih jedanaest godina Peter McCabe, profesor organizacije upravljanja na Poslovnoj školi Sveučilišta Rutgers u saveznoj državi New Jersey, objavio je nekoliko radova na temu akademskog plagijata. On je ujedno i jedan od osnivača konzorcija od oko tri stotine koledža pod imenom Centar za akademski integritet. "Broj studenata koji priznaju da su plagirali svoje radove s Interneta u dramatičnom je porastu, i iznosi otprilke četrdeset posto, možda i više. Uz to, raste i broj studenata koji do svojih radova dolaze iskuljučivo prijevarom putem interneta. On iznosi možda čak i do deset posto".
I što se događa kad Pete McCabe uhvati plagijatora na djelu? "Dolaze mi studenti i kažu, dok predaju svoje eseje i referate, zašto zbog toga brinete? Zašto vas ne brine nešto što je važno?"
Profesor McCabe kaže kako su profesori i instruktori na sveučilištima često dio problema, a ne njegova rješenja. "Postoji percepcija među mlađim fakultetskim osobljem, koja ide otprilike ovako: ako dodje do incidenta prepisivanja u predmetu koji predajem, to se na neki način odražava na mene. Nisam dobro rasporedio zadatke. Izazivam problem za sveučilište. Ako to dođe do novina, problem će pasti na moja leđa. Tako da se dogadja da veći broj mlađeg fakultetskog osoblja jednostavno zažmiri".
U nekim predmetima studenti znaju da je vrlo lako prepisivati tuđe ideje, jer se neki profesori - više zainteresirani za istraživanja negoli za nastavu – niti ne trude da bi otkrili izvore koje studenti koriste za svoje materijale. A neki profesori studentske radove uopće niti ne čitaju, prepuštajući taj posao mladim slabo plaćenim asistentima.
Patricia Farrell također predaje u New Jerseyu, radeći dio vremena za jedan manji koledž, a dio za dva online sveučilišta koja nude doktorate i magisterije preko Interneta. Po struci psiholog, gospodja Farrell kaže kako su ona i njezini kolege naišli na zaprepašćujuće primjere plagijata u esejima i referatima koji su im poslani elektronskim putem. "Kad bismo studente sučelili s time i rekli 'slušajte, ovo nije vaše djelo, ovdje se radi o intelektualnom gusarstvu', oni bi odvraćali 'to mi još nitko nije rekao. Ja sam oduvijek dobivao samo najbolje ocjene'. Ja bih im tada odgovorila 'iz ovog predmeta imat ćete neprolaznu ocjenu, jer se radi o krađi. To nije u skladu s etikom. I ako škola to želi, može vas jednostavno izbaciti'. Ono što sam čula kao odgovor jest 'ja to neću prihvatiti. Ići ću na bilo koju instancu sveučilišta i žaliti se na vas'. I tad sam govorila sama sebi ' ne mogu vjerovati da su toliko arogantni. To je jednostavno zaprepašćujuće".
Jedan od pristupa rastućem problemu prepisivanja s Interneta koji koristi Patricia Farrel jest i to da traži od studenata da pišu opširno u njenoj nazočnosti, kako bi mogla uspoređivati ono što pišu pred njom s onime što predaju kao pripremljeni materijal kasnije.
Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Bostonsko sveučilište u saveznoj državi Massachusetts, u kojoj ima više od stotinu koledža i sveučilišta, uspjelo je uvjeriti Kongres da usvoji zakon kojim se zabranjuje prodaja pismenih ispita i testova. A potom je tijekom devedesetih s procvatom 'tvornica akademskih radnji' ovo sveučilište postavilo zamku.
Pomoćnik administratora sveučilišta Peter Wood objašnjava da su studenti kupovali materijale iz šest internetskih 'tvornica akademskih radnji', želeći varati pri pisanju ogleda o romanu Toni Morrison Beloved. "Neke od tih tvornica pružaju čak i savjete kako da predani materijal izgleda što autentičniji. Te tvornice navode da prodaju isključivo materijal potreban za istraživanje pri pisanju akademske radnje; no, mi smo željeli dokazati da to nije tako, da oni zapravo svjesno proizvode materijale koji će studenti predati kao svoj vlastiti rad". Bostonsko sveučilište otišlo je u savezni sud nadajući se da će uspjeti prekinuti te internet operacije, koje bi mogle isto tako - kažu na ovom sveučilištu - proizvoditi falsificirane vozačke dozvole i putovnice. No sudac je odbio donijeti presudu, uz napomenu da je to na svakoj saveznoj državi da odluči. Medjutim, krajem devedesetih godina stiglo je jedno moćno novo oružje u borbi protiv prepisivača s Interneta.
John Barrie doktorant biofizike na Sveučilištu Berkley u Kaliforniji stvorio je u suradnji sa svojim kolegama jedan nevjerojatan kompjuterski program, nazvan turnitin.com. Sad profesori i predavači na školama i sveučilištima u pedeset država mogu poslati elektronske kopije studenskih eseja i materijala. U vrlo kratkom vremenskom razdoblju, riječi iz tih dokumenata se usporede s ogromnim bazama podataka, uključujući i jednu u kojoj su pohranjena elektronska izdanja časopisa i knjiga, kao i klasična djela. John Berrie kaže da turnitin.com tijekom školske godine dnevno dobiva i do deset tisuća dokumenata za usporedbu. Oko trideset posto njih ima - kako se to ovdje kaže - oznaku 'materijal ispod izvorne razine', što znači da je njegovu autentičnost potrebno dodatno istražiti.
Neki profesori medjutim ne vole koristiti usluge ovopg web sitea, tvrdeći da su oni znanstvenici, a ne detektivi, te da pažnju treba usmjeriti na srž problema - a to je široko rasprostranjeno plagiranje. S druge strane, John Barrie ističe da ovakav sustav zapravo dobro služi i onim studentima koji ne prepisuju, jer ih tako štiti od studenata koji se služe plagijatima te na osnovu njih dobivaju bolje ocjene od studenata koji pošteno obavljaju svoj posao.
Shvaćajući da akademsko poštenje - kamen temeljac visokog obrazovanja - pokazuje ozbiljne napukline, američki koledži odgovaraju tako da pokušavaju promicati važnost integriteta. Oni objavljuju smjernice i savjete koji pokazuju studentma kako da pravilno citiraju izvore, parafraziraju itd. A neki koledži, među njima i Sveučilište Maryland i Sveučilište Kalifornija, uveli su kodekse poštenja po kojima studeti sami nadgledaju to poštenje. A po potrebi i prijavljuju one koji nisu shvatili poruku.