Linkovi

Jonas Salk i Albert Sabin


Vijest da su znanstvenici Drzavnog sveucilista New Yorka, koristeci kemijske preparate i genetske podatke javno dostupne putem Interneta, uspjeli u laboratoriju proizvesti zivi virus polija, izazvala je kritike mnogi znanstvenika. Unatoc odgovorima drugih da sinteticki virus nije tako zarazan i opasan kao sto je prirodni, vijest je takodjer podsjetila da se sa cjepljenjem protiv polija, bolesti koja je, zahvaljujuci naporima Svjetske zdravstene organizacije, gotovo iskorjenjena, mozda u nedogled mora nastaviti zelimo li sebe zastititi protiv uporabe sintetickog polija kao moguceg bioloskog oruzja.

Danasnjim prilogom podsjecamo na dvojicu americkih lijecnika-znanstvenika koji su, prije pola stoljeca, milijunima u svijetu ulili nadu, pruzivsi im zastitu od prirodnog virusa polija…

“Na jednom su nam predavanju rekli da je moguce imunizirati protiv difterije i tetanusa uporabom kemijski obradjenih toksina ili toksoida. Na drugom predavanju, rekli su nam da je za imunizaciju protiv virusnih oboljenja potrebno izazvati infekciju te da imunizaciju nije moguce postici takozvanim “mrtvim”, kemijski obradjenim virusom. Pitao sam se kako je moguce da obje te tvrdnje budu – tocne. Kad sam pitao ‘Kako?’ i ‘Zasto?’, odgovor je manje-vise bio – ‘Zato!’ Boljeg, zadovoljavajuceg, nije bilo.”

Za pravim odgovorom, Jonas Salk poceo je tragati jos za svojih studentskih dana. Ono sto je otkrio, dovest ce do jednog od najdramaticnijih pronalazaka u povijesti medicine.

Ljeto 1950, 1951, 1952… bilo je vrijeme straha i zebnje za mnoge americke roditelje. Jer bilo je to vrijeme kad je na tisuce djece bivalo zarazeno virusom djecje paralize, poliomijelitisa. Samo 1952, zabiljezeno je, u Americi, bilo blizu 58.000 slucajeva! Teret straha zauvijek je nestao kad je americki lijecnik i mikrobiolog, dr. Jonas Salk, godine 1954, proizveo cjepivo protiv poliomijelitisa. Preko noci, Salk je stekao svjetsku slavu. Njegovo otkrice, medjutim, bio je rezultat dugogodisnjeg istrazivackog rada….Rodjen 1914, u New York Cityju, u siromasnoj i slabo obrazovanoj zidovskoj obitelji, koja je u Ameriku dosla iz Rusije, Jonas je bio njen prvi koji je krenuo u koledz i potom na sveuciliste. Pocetkom 40-ih, dr. Salk je s nekolicinom drugih znanstvenika poceo rad na podrucju influenze. Virus gripe tek je bio otkriven i mladi je lijecnik zelio saznati je li virus, lisen njegove sposobnosti zaraze, moguce zadrzati za pruzanje imuniteta protiv bolesti. Salkov uspjesan rad na podrucju influenze postat ce osnovom njegovom kasnijem istrazivanju na podrucju polija.

Vijest o Salkovom cjepivu protiv djecje paralize sluzbeno je objelodanjena 12. travnja 1955. Sastojala se od “umrtvljenog” virusa polija u kojemu je zadrzana sposobnost imunizacije, bez opasnosti od zaraze. Siroka primjena Salkovog cjepiva odmah je pocela.

Za javnost, dr. Salk je bio cudotvorac – tri godine ranije, svoje je cjepivo prvo na sebi isprobao. Na sebi, svojoj supruzi i svoja tri sina. Potom je vlastiti revolucionarni izum odbio patentirati i od njega profit ubirati, zeljeci jedino da njegovo cjepivo krene u sto je moguce brzu i siru svjetsku uporabu. No, uspjeh je dr. Salku donio i nezeljenu slavu. Drugi su znanstvenici i lijecnici gundjali da Salk nije dao nista novo, da je samo primijenio ono sto je vec postojalo. Ali Salkovo je uspjesno cjepivo, na samom vrhuncu epidemije polija u Sjedinjenim Drzavama, americku javnost ucinilo gluhom i slijepom na takve prigovore iz znanstvenih krugova.

Salk je ostatak zivota posvetio pisanju knjiga, istrazivanjima na podrucju multiple skleroze, raka i AIDSa te, kako je sam rekao, “pronalazenju lijeka za najgoru bolest svijeta – rata.” Za svoje je napore na promicanju medjunarodnog mira dobio niz priznanja i nagrada; medju njima – Predsjednicku medalju za slobodu i nagradu Jawaharlal Nehru, za medjunarodno razumijevanje i mir ….I za svoj je znanstveni rad bio nagradjivan vise puta, izmedju ostalih, i Zlatnim odlicjem americkog Kongresa za “dostignuca na polju medicine.” Do kraja zivota, umro je u lipnju, 1995, dr. Jonas Salk ostat ce na celu svog Instituta za bioloska istrazivanja koji je, u La Jolli, u Californiji, osnovao jos 1963….Cijeli svijet pamtit ce dr. Salka kao prvoga koji mu je pruzio nadu da se moze osloboditi uzasne bolesti, poliomijelitisa.

Salkovo se cjepivo primjenjivalo putem injekcije. Godine 1960, nakon njegovih preliminarnih pokusa sirom svijeta, pocela je, prvo u Evropi, i primjena oralne vakcine dr. Alberta Sabina, velikog protivnika Salkovog cjepiva… Sabin i njegova obitelj, bjegunci pred antisemitizmom, u Sjedinjene su Drzave dosli iz Poljske, 1921. godine. Nakon diplome sa Sveucilista New Yorka, dr. Sabin je svoj istrazivacki rad poceo u Djecjoj bolnici u Cincinnatiju, potkraj 30-ih godina, a odmah po svrsetku drugog svjetskog rata posvetio se iskljucivo poliomijelitisu. Iako je njegovo cjepivo u Americi bilo odobreno iste godine kad se ono pocelo primjenjivati u Evropi, njegova je uporaba ovdje sluzbeno pocela tek 1962. Procjenjuje se da je do 1966, samo Sabinovim cjepivom, u svijetu sprijeceno vise od pet milijuna slucajeva paralitickog polija i barem pola milijuna smrtnih slucajeva od zaraze njegovim virusom.

Sabinovo se cjepivo sastojalo od zivog, ali oslabljenog virusa polija, za koji se vjerovalo da ce proizvesti i vise antitijela. Primjenjivano na kocki secera, Sabinovo je, i djeci i lijecnicima, bila lakse i jednostavnije. …

No, cinjenicu da je polio danas prakticki iskorjenjen u svijetu mozemo, i moramo, zahvaliti i jednom i drugom, i onom prvom, Salkovom, i drugom - Sabinovom cjepivu. Iako je, svih proteklih godina, bilo glasova i ZA i PROTIV i jednog i drugog.

Buduci da se Salkovo sastojalo od “umrtvljenog” virusa polija, zabiljezeno je bilo, kasnijih godina, da njime, u nekih, nije bila postignuta i potpuna imunizacija. Sabinovo, od zivog virusa, izazvalo je, pak, slucajeve poliomijelitisa. Istina, rijetke – 1 u 10 milijuna, ali jednako tragicne, i za pojedinca i za njegovu obitelj….

Prije samo tri godine, u ozujku 1999, list Baltimore Sun pisao je: “Cijelu generaciju nakon sto su nam djeca stajala u dugim redovima za kocku secera koja je obecavala zastitu protiv polija, lijecnici se vracaju na injekciju, i poboljsanu verziju Salkovog cjepiva, da bi sprijecili i te rijetke slucajeve poliomijelitisa izazvane davanjem oralne vakcine.” Prosle je godine, u svijetu, zabiljezeno 480 slucajeva poliomijelitisa. Svjetska zdravstvena organizacija nada se da ce do godine 2005. potpuno iskorijeniti divlji virus polija. Mnoge ce zemlje tada pozeljeti prestati sa cjepljenjem. I u tome ih nece sprijeciti prijetnja sintetickog polija od kojega bi samo rijetki zadobili paralizu, jos rjedji umrli…Nedavno laboratorijsko “postignuce” nosi sa sobom ogromne implikacije po zdravlje javnosti i s pravom – uz, naravno, ono o regulaciji biotehnologije, postavlja i pitanje: Je li uopce moguce, ikada, prestati sa cjepljenjem protiv polija? Jer on bi, u javnosti, mogao stvoriti paniku jednaku onoj prije 50 godina.

XS
SM
MD
LG