Međuresorno izaslanstvo hrvatske Vlade u Bruxellesu će nastojati riješiti nesporazum nastao velikom razlikom u količinama šećera izvezenog na tržište Europske Unije. Porast od 600 na 40 tisuća tona naveo je naime Uniju da otvori pitanje provjere da li je sav zaj šećer zaista hrvatski proizvod.
Lani je šećer postao najpopularniji poljoprivredni izvozni proizvod iz Hrvatske plasiran na tržište Europske Unije, sa 40 tisuća tona vrijednih oko 25 milijuna eura. Budući da je samo godinu dana ranije na isto tržište izvezeno oko 600, točnije 599 tona, europska je Komisija, na inicijativu lobbyja proizvođača šećera, postavila pitanje provjere porijekla šećera, točnije, da li je šećer koji iz Hrvatske na tržište Unije stiže uz izuzetno povoljne uvjete neograničenog bescarinskog izvoza zaista proizveden u hrvatskim šećeranama od šećerne repe s hrvatskih polja.
Radi dramatičnog rasta izvoza šećera tri su zemlje – članice Unije, Italija, Austrija i Grčka, iskoristile mogućnost da šećer uvezen iz Hrvatske opterete plaćanjem depozita u iznosu od dvije trećine vrijednosti šećera. Depozit se vraća tek kada se provjeri porijeklo šećera, što može potrajati tjednima pa i mjesecima. Pitanje je li sav izvezeni šećer hrvatski već se izvjesno vrijeme povlači između Bruxellesa i Zagreba.
Međuresorno izaslanstvo Vlade s dodatnim je dokumentima - tridesetak kilograma teškim! - stiglo u Bruxelles gdje će s timom europske Komisije pokušati naći odgovore na što veći broj neodgovorenih pitanja i podastrijeti dokumente od kojih se očekuje da hrvatski izvoz šećera, "očisti" od sumnje da šećer nije iz Hrvatske već da je riječ o švercu.
Uz napomenu da je hrvatska strana i sama kriva za dio problema - kašnjenjem u dostavi tražene dokumentacije - mogu upozoriti kako nije riječ niti o kakvoj aferi, već o najnormalnijem dijalogu dvaju partnera. U ovim se okolnostima Hrvatska tek uči, ili vježba, komunikaciji s Europskom Unijom kroz kompliciran i istovremeno izazovan slučaj provjere porijekla šećera.
Procedura utvrđivanja činjenica – hrvatska je strana inače uvjerena kako je u stanju dokazati da je sav izvoz legalan – praktična je prilika za fino prilagođavanje sustava i test uspješnosti suradnje Hrvatske s Europskom Unijom, sve u okvirima bilateralnog sporazuma.