Kad je, prije 114 godina, svoj izum plasirao na trziste, autor ga je ovim rijecima reklamirao:”Ako znate sat navijati, znat cete i nas proizvod koristiti!” I onim drugim, jos poznatijim, sloganom: “Vi pritisnite dugme, sve drugo - na nama je!”
Koliko li smo puta, otada, svi mi, znali sat navijati ili ne znali, to dugme pritiskali i jednostavnim pokretom prsta vazne trenutke svojih zivota za trajnu uspomenu sacuvali?! Ili da se posluzimo rijecima jedne novije reklame za isti proizvod – koliko li smo vec puta svi mi biljezili te posebne “Kodak trenutke?”
U predgovoru biografiji Georgea Eastmana, autorice Elizabeth Brayer, bivsi izvrsni direktor Eastman Kodak Company, George Fisher, pisao je:”Eastmanov zivot u fotografiji obuhvaca pola stoljeca, razdoblje od 1880. do 1930, razdoblje u kojemu su se znanost, tehnologija i kultura sve nasle u jednoj tocci da bi nam dale ‘nove proizvode’ svih vrsta i namjena. Automobile. Rendgenske zrake. Zarulje. Svjetski rat. Nebodere. Teoriju relativiteta. Jazz.
I – snapshots, brze snimke. Poput Alexandera Grahama Bella, i Eastman je slucajno, eksperimentirajuci, dosao do proizvoda univerzalno pozdravljenoga. Poput Henryja Forda, i Eastman je svoje ime ukljucio u ime svoje kompanije. Poput Thomasa Edisona, i Eastman je svoje proizvode oblikovao za svjetska trzista gladna njihovih koristi i prednosti.” Fotografija je postojala vec nekih 40 godina kad je Eastman, 1888, svijetu dao svoj izum – KODAK fotoaparat broj 1, s ugradjenim mehanizmom za navijanje filma. Film u roli vec je bio izumio, sad ga je samo stavio u prikladni fotoaparat i tako zamijenio nezgrapne i teske fotografske ploce te jedan dotad rijetki i privilegirani hobby, sloganom “Vi pritisnite dugme – sve ostalo na nama je!”, prvi jednostavan fotoaparat stavio u ruke cijelog svijeta potrosaca. KODAK broj 1 kostao je $25, a filma je u njemu bilo dovoljno za stotinu fotografija. Za njegovo razvijanje, cijeli je fotoaparat trebalo poslati natrag Eastmanu koji ga je, prije vracanja, i punio novim filmom.
Dvanaest godina kasnije, 1900, Eastman je na trziste izbacio proizvod koji je Kodaku odredio vjecno mjesto u masti javnosti – Kodak Brownie camera. Manji, laksi i daleko jeftiniji, po cijeni od samo jednog dolara, taj je od svakoga od nas ucinio – fotografa. Na milijune ih je odmah bilo prodano. Na pragu novog stoljeca, siromasni decko iz Rochestera vec je bio visestruki milijunas. I stao na samo celo industrije koja ce transformirati suvremeni svijet.
Sa 14 godina, Eastman je napustio skolu, jer su ga smatrali “nizasto narocito talentiranoga.” Ipak, djecak je bio opcinjen – fotografijom, ali proces je, razmisljao je on, trebalo nekako pojednostaviti. Sto je i ucinio, eksperimentirajuci s fotografskim plocama u majcinoj kuhinji, u Rochesteru. Cilj je bio, kako je sam govorio – uciniti fotoaparat jednako jednostavnim i pristupacnim kao sto je i – olovka.
U Rochesteru, u drzavi New York, George Eastman je, 1892, i osnovao Eastman Kodak Company, jednu od prvih tvrtki za masovnu proizvodnju standardizirane fotografske opreme, kao i za proizvodnju fleksibilnog transparentnog filma, isto Eastmanovog izuma, koji ce se pokazati kljucnim u kasnijem razvoju filmske industrije. Kompanija ce prerasti u jednu od vodecih multinacionalnih korporacija i jednu od 25 najvecih u Sjedinjenim Drzavama.
Reklamne slogane svojim proizvodima Eastman je sam pisao. “Svatko tko zna sat navijati, znat ce i Kodak koristiti,” obecanje je koje danas zvuci skromno, ali u ono je vrijeme bilo revolucionarno! I kako je netko primijetio – iz tog se Eastmanovog slogana rodila sva moderna reklama! Eastman je sam i svom fotoaparatu ime dao. Htio je da ono bude lako pamtljivo i odmah prepoznatljivo. Slovo “K”, i oblikom i zvukom, Eastmanu se toliko svidjalo da je ime moralo njime poceti. Igrom suglasnika i samoglasnika, dobio je ostatak imena. Kratko, snazno i zvucno – Kodak. Ubrzo, Eastman je svim proizvodima pod tim imenom sam dao i onu, danas nam svima dobro poznatu, zutu ambalazu. Ukratko, Eastman je jednorucno, bez icije pomoci, sebi kreirao svjetsko trziste.
George Eastman, covjek cijelom svijetu poznat po pionirskom radu na fotografiji, bio je tih, skroman i povucen i najmanje od svega volio se - fotografirati. Iza Eastmana-izumiteljskog genija, krio se jedan drugi, jednako vazan i jednako poznat – Eastman-filantrop. A i Eastman-poslodavac s vizijom. Za svoje je radnike osnovao mnoge programe beneficija i bogato ih je nagradjivao, jer uvijek je naglasavao da za prosperitet jedne radne organizacije nisu toliko vazni izumi i patenti koliko dobra volja i odanost njenih radnika. Svojim je uposlenicima, 1919, darovao trecinu dionica svoje kompanije, vrijednih tada 10 milijuna dolara.
Do kraja zivota, a odlucio ga je, tesko bolestan, sam sebi oduzeti 14. ozujka 1932, George Eastman bolnicama ce, zubnim klinikama, muzejima, glazbenim skolama, simfonijskim orkestrima, kazalistima, crnackim koledzima (kad to jos nitko nije radio) i brojnim drugim ustanovama, narocito skolskim, jer vjerovao je da napredak svijeta ovisi gotovo iskljucivo o obrazovanju – darovati vise od sto milijuna dolara. Kad je jednog dana 1924, svoj potpis dao na dar od 30 milijuna dolara Sveucilistu Rochestera, crnackom koledzu Tuskegee i svojoj najdrazoj ustanovi – Massachusetts Institute of Technology, iz koje je mnogog diplomca uposljavao u svojoj kompaniji, Eastman je pero polozio na stol i rekao:”Eh, sad se bolje osjecam!” Svojim izumima, u onim malim zutim kutijama, George Eastman je svima nama drugima dao jedan, jos vrijedniji, dar – dar kreativnosti.