Odnos Hrvata prema nacionalnoj povijesti najjasnije odredjuju dva dogadjaja od prije gotovo sezdest godina. Jasenovcu i Bleiburgu, stratistima iz Drugog svjetskog rata, ni danas u Hrvatskoj nije moguce pristupati bez ideoloskih predrasuda i politickih manipulacija.
“I dalje postoji vrlo jasna neravnoteza u javnom tretmanu Bleiburga i Jasenovca,” kaze za Glas Amerike povjesnicar Ivo Goldstein.
Tim je tim razlogom opravdao nedavnu ostavku u vijecu drzavne televizije koja je ove godine direktno prenosila komemoraciju iz Bleiburga ali ne i iz Jasenovca. Masovna odmazda partizana nad ostacima ustaskih snaga s kojima su se povlacili i civili u bivsoj se Jugoslaviji presucivala. Franjo Tudjman i nacionalisticki krugovi HDZ-a bleibursku su tragediju uzdignuli do mita, afirmirajuci NDH kao teznju za vlastitom drzavom i dio povijesnog identiteta. Istovremeno relativizirani su antifasizam i zrtve ustaskog logora u Jasenovcu.
Goldstein: “Nova vlast prekinula je s tom dugom tradicijom prilagodjavanja povijesne stvarnosti nacionalnim ideologijama.Vlada Ivice Racana i predsjednik Stipe Mesic maknuli su se od manipulacija povijesnim cinjenicama. Ali u dobrom dijelu javnosti postoji ta svijest, a odredjeni, vrlo jaki krugovi i dalje zele manipulirati povijesnim cinjenicama iz vrlo prizemnih, primitivnih razloga i koristi”.
Vlada premijera Racana lani je najavila da ce istraziti i ratne zlocine koje su pocinili partizani. Taj su potez politicki analiticari ocijenili manevrom za smirivanje desnice koja je u to vrijeme demonstrirala protiv izrucenja sudu u Den Haagu generala otpuzenih za ratne zlocine nad hrvatskim Srbima u ratu od 91-95.
Goldstein: “Dodvoravanje, kompromiserstvo, konformizam i nepostojanje ambicije da se ulazi u jace borbe, teze klinceve u kojima bi se moglo izboriti vecu pobjedu, ali i stradati, odlika su ove vlasti u svim problemima, ne samo u ovom.”
Ivica Racan prvi je hrvatski premijer koji se poklonio bleiburskim zrtvama. U svibnju se u Bleiburgu, do kojeg je Sabor organizirao besplatan prijevoz, ispricao za zlocin kojeg su partizani pocinili nad ustaskim jedinicima i civilima.
Goldstein: “Paradoksalno je sto se premijer ispricao za zlocin koji se dogodio kada je imao dvije godine, a njemu se nitko nije ispricao sto se rodio u logoru zaslugom ustaskog rezima kojeg se i danas velica i slavi. Jasenovac i Bleiburg nisu isto, u Jasenovcu se dogodio zlocin genocida, na Bleiburgu zlocin osvete. U Jasenovcu redom svi koji su stradali su bili nevini, i tu prakticki nema izuzetka, u Bleiburgu jedan dio onih koji su stradali na svakom bi sudu bili osudjeni na najteze kazne, radi se o pripadnicima Crne Legije, poglavnikova tjelesnog zdruga i nekim drugim ustaskim jedinicima koje su cetiri ratne godine bile ukljucene u niz zlocina nad civilima. Na Bleiburgu je stradalo puno ljudi, istrazivanja ce pokazati o kojem se broju radi, ali jedan broj ljudi nije stradao u zlocinu osvete nego u ratnim operacijama. Sve nevine zrtve su iste i sve se moraju postovati.”
Iako se jasno distancirala od HDZ-ove politike koja se s traumama iz proslosti suocavala neuspjelim projektom nacionalnog pomirenja koji se svodio na rehabilitaciju ustaskih zlocina, koalicijska vlada ne planira suprotan projekt kojeg sugerira dio povjesnicara.
Goldstein: “Deustasizacija Hrvatske vazan je korak prema uvazavanju povijesnih cinjenica. Dok mi ne osudimo zlocin koji je prije sezdeset godina toboze pocinjen u nase ime necemo se moci na pravi nacin odnositi prema zlocinu koji je toboze opet u nase ime pocinjen prije deset godina. To svakome tko politicki razmislja mora biti jasno. Pitanje je koliko je to jasno politickoj eliti. Mislim da je i njima jasno, ali je pitanje imaju li snage i volje takvu atmosferu mijenjati. Mislim da imaju volje ali snage nemaju i onda se utapaju u ovakvim trulim kompromisima".
U Jasenovcu je prema podacima americkog ministarstva pravosudja, ubijeno oko 120 tisuca ljudi. Procjene o broju ubijenih na Bleiburgu krecu se od 30 do 150 tisuca. “Bleiburg i Jasenovac trebaju ostati nacionalni simboli stradanja, ali slika o ta dva dogadjaja mora se mijenjati. Ovakav tretman,” kaze Ivo Goldstein, “sugerira da su jedne zrtve vrjednije od drugih”.