Linkovi

Kad radite ono sto volite, za sve se nadje vremena i energije (17/6/02) - 2002-06-16


Lidia Bastianich bila je vec vise puta, u proteklih nekoliko godina, gost nasih emisija. Vlasnica nekoliko restorana u New Yorku, ali i izvan njega, autorica kulinarskih bestellera, gastronomska suradnica New York Timesa, s vlastitom televizijskom serijom na PBS-u, Lidia, porijeklom Istranka, dobitnica je i brojnih nagrada. Medju njima, u raznim kategorijama, zadnjih godina, i prestizne nagrade James Beard. Upravo je primila jos dvije – za svoju najnoviju knjigu i upravo spomenutu, James Beard nagradu, kao najbolji glavni kuhar godine. "Nagrada James Beard Oscar je nase industrije... najvaznija godisnja nagrada u nasoj struci, najvece priznanje koje kuhar moze dobiti u Sjedinjenim Drzavama,” rekla je Lidia, “i najveca cast, jer to priznanje dolazi od vasih kolega.” Jos jedna uzbudljiva godina u zivotu Lidije Bastianich, okrunjena je, dakle, uspjehom. Primljena je i u Kucu slavnih, postigla jos jedan hit svojom knjigom “Lidia’s Italian-American Kitchen”, za PBS snimila 13 novih epizoda serijala “Lidia’s Italian Table”. Tu je i briga oko vodjenja sad vec pet vrlo uspjesnih restorana – tri su u New Yorku, jedan u Pittsburgu i jedan u Kansas Cityju, zatim vinarija u talijanskoj pokrajini Friuli, maslinjak u Istri, proizvodnja i prodaja umaka pod njenim imenom.”Beskrajno uzivam u svemu sto radim. Kad radite ono sto volite, za sve se nadje vremena i energije,” kaze. “Ali, znate, i okruzena sam brojnim mladim, talentiranim ljudima. Nastojim uvijek oko sebe okupiti mlade, energicne ljude. Profesionalce. Trideset i tri sam godine vec u ovoj struci. Dobar dio vremena posvecujem mladima, njihov sam mentor, uzimam mladje kuhare pod svoje okrilje, radim s njima. Njihova energija i moje znanje i iskustvo savrseno se nadopunjuju. I moja kci Tanya, koja je doktorirala renesansnu umjetnost na Oxfordu, i moj sin Joseph, koji je magistrirao politcike znanosti i filozofiju, ukljuceni su, vrlo uspjesno, u obiteljski biznis.”

Cetiri James Beard nagrade za Lidiju Bastianich do sada i cijeli niz drugih. Je li sve zeljeno vec postignuto? “NE, ni slucajno, toliko jos toga ima za napraviti,” odgovorila je Lidia, “svaka je nagrada samo potvrda da ono sto radim ima smisla, da nekome nesto znaci, da na nekoga utjece i djeluje...”

Svojim televizijskim nastupima, Lidia vec nekoliko godina utjece na milijunsku publiku, i ne samo americku… “Moja emisija emitira se sada i u Juznoafrickoj Republici, u Australiji, putem satelita u Aziji...a nadam se da ce uskoro poceti i njeno emitiranje u Hrvatskoj, u Italiji i Engleskoj...”

U Istru, Lidia odlazi barem pet-sest puta godisnje. Uvijek u potrazi za novim idejama, novim proizvodima. U kolovozu, medjutim, s veseljem dodaje, u Hrvatsku odlazi na odmor i ljetovanje. Brodom kroz Kornate, do Braca i Dubrovnika. U medjuvremenu, priprema materijal za jos dvije knjige. “Bit ce na temu hrane opcenito, nista narocito regionalno, o hrani, njenoj pripremi, s naglaskom na svijezim sastojcima, i kako u njoj uzivati...Naravno, bit ce tu i talijanskog i istarskog i austrougarskog, cak i turskog iz mog nasljedja...Ja jako volim raznjice i ajvar. Moje nasljedje je kao jedna velika prirucna knjiznica kojom se ja, s velikom lakocom, krecem i sluzim,” s velikim je ponosom i zadovoljstvom naglasila Lidia.

Njena zadnja knjiga, izdana pred kraj prosle godine, pod naslovom “Lidia’s Italian-American kitchen”, takodjer je Lidiji donijela vrijednu nagradu. U kategoriji “Kuhari i restorani”, Medjunarodna udruga kulinarskih strucnjaka – International Association of Culinary Professionals – proglasila ju je 'najboljom knjigom godine'. “Talijansko-americka kuhinja,” kaze Lidia, “nesto je sasvim drugo od talijanske. To je kuhinja nastala iz potrebe. Talijanski su je doseljenici u Americi stvarali od onoga sto im je tu bilo na raspolaganju, ne onoga na cemu su odrasli i sto su za sobom ostavili. Tih proizvoda nije uvijek bilo u Americi. Snalazili su se kako su mogli i stvarali nova, americko-talijanska jela, to je knjiga o prilagodjavanju zivotu u kakav sam i sama usla kad sam, kao 12-godisnja djevojcica, s roditeljima stigla u Ameriku” - objasnjava Lidia.

Je li bilo tesko, za ovu knjigu, napustiti la vera cucina italiana i posvetiti se jednoj hibridnoj kuhinji? “Ne, ne…znate, kad sam otvorila svoj prvi restoran, 1971, ono sto sam u njemu pripremala bila je upravo talijansko-americka kuhinja mada smo kod kuce jeli sasvim drugacije...Ali Amerikanci su to i tako htjeli i restoran je bio vrlo uspjesan. Ucila sam od naseg talijansko-americkog kuhara tada i o toj kuhinji adaptacije, prilagodjavanja i snalazenja, pisala sam sada u knjizi.”

Jedan od sljedecih projekata Lidije Bastianich bit ce posvecen djeci. Ona bi htjela da to bude animirani televizijski show. Vazno je, naglasava ona, djecu rano uciti kako cijeniti hranu, kako cijeniti dobru hranu. Sa svojom djecom, taj je posao davno vec obavila. I u njihove olfaktorne prostore, kako sama kaze, mnoga mirisna i gustatorna sjecanja pohranila. Da ne bi nikad, dodaje, bila zaboravljena...Sa svojom kceri priprema i knjigu o hrani, naravno, ali hrani kroz umjetnost i povijest. Svestranoj Lidiji, to i jesu najdraza podrucja.

Jedna druga legendarna kuharica koja je utirala svoje kulinarske staze Amerikom – Alice Waters, vlasnica restorana Chez Panisse, u Berkeleyu, u Kaliforniji, bila je prva ZENA koja je James Beard nagradu dobila kao najbolji glavni kuhar Amerike. Bilo je to prije 12 godina. Druga zena, dobitnik tog kulinarskog Oscara - Lidia Bastianich! Iz Busolera, kraj Pule.

XS
SM
MD
LG