U lipnju se navršava dvadeset godina od okončanja jednog od najdužih i najkontroverznijih slučajeva u povijesti američkog zakonodavstva. Sredinom 1982. postalo je jasno da američki Ustav neće biti upotpunjen za još jedan amandman – amandman nazvan Amandmanom o jednakim pravima. Prijedlog se odnosio na jednaka prava muškaraca i žena, a propao je zbog toga što ga nije ratificirao dovoljan broj saveznih država. No amandman ERA, kako ga Amerikanci nazivaju, ipak je ostavio dubok trag na cijelu naciju.
Tekst prijedloga amandmana bio je vrlo kratak: “jednakost pred zakonom neće biti uskraćivana ili ograničavana zbog spola osobe čija su prava u pitanju.” Susan Hartman, profesorica povijesti na Sveučilištu Ohio State, napominje da je Kongres Sjedinjenih Država tijekom dvadesetog stoljeća usvojio niz zakona koji su jamčili jednakost muškaraca i žena:
"Kongres je zabranio da se muškarcima i ženama za isti rad isplaćuju nejednake plaće. Zabranjen je različit, diskriminatorski odnos pri zapošljavanju. Zabranjena je spolna diskriminacija u obrazovanju. Međutim, svi ti zakoni se u Kongresu mogu i mijenjati, čak i ukidati – i to samo s razlikom od jednog jedinog glasa. Ustavni amandman o jednakim pravima spolova trebao je zajamčiti da se diskriminacija žena nikad ne ponovi – jer ustavni se amandman mnogo teže mijenja od običnog zakona."
Amandman o jednakim pravima bio je predložen još 1923, tri godine nakon što su Amerikanke dobile pravo glasa. No, tada ga nitko nije ozbiljno shvaćao – sve do kasnih šezdesetih godina, nakon pojave feminističkog pokreta. Prijedlog Amandmana glatko je prošao u Senatu Sjedinjenih Država, 1972. godine. Nakon toga, da bi stupio na snagu, trebalo ga je ratificirati najmanje 38 saveznih država. Ratificirale su ga međutim tek 23.
Hartman: Plašenje neistinama
Susan Hartman kaže da je ustavni Amandman o jednakim pravima spolova zaustavila snažna i dobro organizirana kampanja konzervativnih građanskih udruga: "Tvrdili su da će amandman osloboditi muškarce obaveze da se brinu o svojim obiteljima, da će žene – htjele to ili ne – biti gurnute na tržište radne snage. Čak se tvrdilo da će javni toaleti postati zajednički, da će se ukinuti zakoni protiv silovanja, da će rastavljene žene izgubiti pravo na alimentaciju, da će se ozakoniti brakovi homoseksualaca i slično. Najveći dio ovih tvrdnji uopće nije bio istinit, a amandman se s njima uopće nije bavio."
Međutim, konzervativne ženske organizacije tvrde da njihova strahovanja nisu bila neutemeljena. Christine Stolba iz Neovisnog ženskog foruma kaže: "Postojao je izvjesni ‘klizući efekt’, o kojem su govorili konzervativci, a koji se pokazao u velikoj mjeri opravdanim. Primjerice, feminističke bi organizacije mogle tvrditi da žene podliježu istim propisima o vojnom novačenju kao i muškarci. Najveći dio Amerikanaca se tome protivi. Međutim, konzervativce i danas često ismijavaju zbog naših navodnih strahovanja od zajedničkih javnih toaleta. No, na mnogim američkim sveučilištima, u studentskim domovima, takva praksa postoji."
Stolba: Pristše jednakih prava spolova ipak pobijedili
Susan Hartman smatra da ustavni Amandman o jednakim pravima spolova nije uspio zbog toga što je njegov sadržaj bio odveć jednostavan i kratak – tako da nije bilo jasno kako će se on u životu primjenjivati. Konzervativci su se također bojali sve šire uloge žena u suvremenom društvu, tvrdi ova američka povjesničarka.
No Christine Stolba, protivnica ovog ustavnog amandmana, smatra da su pristaše jednakih prava spolova, bez obzira na neuspjeh na zakonodavnom planu, ipak pobijedili. “Amerikanke danas uživaju punu jednakopravnost. Primjerice, ako pogledate statistike iz obrazovnog sustava, vidjet ćete da u našoj zemlji već sada većinu fakultetskih diploma dobijaju žene – i dodiplomskih, kao i magisterija. Što se tiče doktorata, žene će uskoro prestići muškarce”, kaže Christine Stolba, znanstvenica pri konzervativnoj organizaciji Neovisni ženski forum.