Promjene u tehnologiji, gospodarstvu i demografskim kretanjima vezanim uz radnu snagu promijenile su i samu prirodu rada. U novoj knjizi Kraj rada kakvog ga poznajemo, autorice Nadine Mockler i Laurie Young tvrde da su za poslovni uspjeh ključni fleksibilni radni rasporedi.
Nadine Mockler i Laurie Young smatraju da bi američke korporacije trebale upravljati svojim uposlenicima na daleko kreativnije načine. Zašto bi – pitaju se one – svi morali raditi u istom uredu? Zašto se radnike ne može ocjenjivati po učinku, umjesto po tome gdje i kada obavljaju svoj posao?
Prema njihovom mišljenju, treba napustiti instituciju punog radnog vremena i radnog mjesta na kojem posao obavlja samo jedan radnik te se okrenuti kreativnoj podjeli poslova i - radu od kuće.
Nova tehnologija omoćuje nam da posao obavljamo bilo kada i s bilo kojeg mjesta – kaže Nadine Mockler. Zašto se – pita se ona – većina poslodavaca još uvijek drži modela rada poteklog iz industrijske revolucije? "Radi se, zapravo, o strahu od nepoznatog. Kada netko ne sjedi za svojim radnim stolom, teško je reći koliko je produktivan. No, treba istaknuti da su ljudi koji rade u fleksibilnim uvjetima zahvalni zbog te fleksibilnosti i da njihova produktivnost obično zbog toga raste."
Umjesto da poslodavci otpuštaju radnike u teškim vremenima, kaže Laurie Young, mogli bi zamoliti uposlenike da pristanu na skraćenje radnog vremena, da bi sačuvali svoje poslove. "Umjesto da uvijek pokušavate određene radne zadatke pretočiti u radno mjesto s punim radnim vremenom, treba početi sa suprotne strane i upitati se: 'Što mi treba? Koja je priroda ovog posla?' Kada shvatite da posao možete prilagoditi svojim potrebama, imat ćete znatno više opcija" - kaže Laurie Young.
Uzmimo, na primjer, korporaciju koja je tražila novog financijskog direktora. Nakon što je razmotren opis radnog mjesta, kaže Nadine Mockler, odlučeno je da se posao finacijskog direktora podijeli na dvije osobe:
"Jedan dio posla – onaj analitički – pripao je jednom statističaru. Drugi dio, onaj strateški, pripao je planeru. Podjelom posla između dva radnika iskorištena su znanja koja bi se teško mogla naći u istoj osobi."
Mnogi opisi radnog mjesta traže od uposlenog da obavlja i visokostručne i gotovo nestručne zadatke. Laurie Young ističe da nema smisla od istog uposlenika tražiti i jedno i drugo: "Zašto takva radna mjesta ne podijeliti? Visokokvalificirani uposlenik mogao bi obavljati zadatake za koje su potrebne kvalifikacije i u skladu s time dobivati visoku plaću. Manje stručne zadatke mogao bi obavljati radnik s nižim kvalifikacijama i za nižu plaću."
Strateško definiranje i popunjavanje radnih mjesta, kaže Laurie Young i Nadine Mochler, korisno je za radnike, kao i za njihove poslodavce.