Prošle godine u ovo doba odnosi između Sjedinjenih Država i Rusije svodili su se otprilike na trgovinske razmirice, optužbe za špijunažu i pitanja nuklearnog naoružanja. Činilo se da u stavovima dviju zemalja postoje ogromne razlike. No samo godinu dana nakon toga, poslije terorističkih napada na Sjedinjene Države, ove dvije zemlje djeluju skoro kao bliski saveznici. Uoči dolaska predsjednika Busha u Moskvu, naša novinarka Rebecca Santana osvrće se na to kako su se američko-ruski odnosi poboljšali.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom... Odmah nakon terorističkih napada 11. rujna, ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je predsjednika Busha i ponudio svoju sućut i pomoć. Razvoj daljnjih događaja bio je još impresivniji događaja. U ožujku Sjedinjene Države su priopćile da će u Gruziji, koja graniči s Rusijom, razmjestiti svoje postrojbe. I dok je velik broj ruskih političara ljutito iskazivao nezadovoljstvo zbog toga poteza, smatrajući ga miješanjem u rusku interesnu sferu, predsjednik Putin je jednostavno rekao da se "ne radi o nekakvoj tragediji".
Tijekom svog susreta s američkim predsjednikom u Moskvi, gospodin Putin će sa Sjedinjenim Državama potpisati povijesni sporazum o smanjenju nuklearnih arsenala. Istovremeno, ruski predsjednik uspostavlja bliskije veze s NATO savezom, nešto što je bilo potpuno nezamislivo još prije samo nekoliko godina.
Sve to je dio nove vanjske politike predsjednika Putina, vanjske politike koja je orijentirana na uspostavljanje bliskijih veza sa Zapadnom Europom i Sjedinjenim Državama.
Dimitrij Trenin je zamjenik čelnika Moskovskog centra američke Zaklade Carnegie. On smatra da je nova vanjska politika predsjednika Putina pomogla da se okončaju odnosi iz doba hladnog rata: "Novi prioriteti, od rata protiv terorizma i proliferacije do partnerstva na polju energije, istisnuli su stare prioritete, koji svoje korjene vuku iz hladnog rata."
No dok je politika gospodina Putina nailazila na odobravanje u inozemstvu, kod kuće je povremeno bila kritizirana. "Predsjednik previše popušta, zamjeraju mu kritičari. Bliskija suradnja sa Zapadom je iluzija. Sjedinjene Države žele preuzeti rusku sferu utjecaja" - to su kritike koje se najčešće u Moskvi mogu najčešće čuti na račun nove vanjske politike.
Umirovljeni general Leonid Ivašov jedan je od najglasnijih kritičara predsjednikove prozapadne politike. On smatra da nova faza američko-ruskih odnosa znači da će Rusija biti okružena američkim bazama, koje će se nalaziti u bivšim sovjetskim republikama, i u kojima će Sjedinjene Države pokušati diktirati ruske političke i gospodarske prioritete.
Gospodin Ivašov nije sam u ovakvim razmišljanjima. Ispitivanja javnog mnjenja ukazuju na to da mnogi Rusi ne vjeruju Sjedinjenim Državama. Mnogi smatraju da Washington namjerava voditi jednostranu vanjsku politiku.
I dok su neposredno nakon terorističkih napada mnogi Rusi suosjećali sa Sjedinjenim Državama i iskazivali podršku, posljednjih mjeseci ta podrška postupnob lijedi.
Dio problema mogao bi biti to što su Rusi - kada su u pitanju odnosi Washingtona i Moskve - imali neralistična očekivanja. Aleksej Arbatov član je Donjeg doma ruskog Parlamenta. Po njegovim riječima, "Rusija je puno dala, a zauzvrat malo dobila."
Gospodin Arbatov kaže da mnogi smatraju kako su za rusku podršku u ratu protiv terorizma Sjedinjene Države trebale odustati od planova za proširenje NATO saveza ili povlačenja iz sporazuma o antibalističkim raketama iz 1972. godine. To se nije dogodilo i sad se predsjednik Putin nalazi pod pritiskom da mijenja svoju prozapadnu politiku.
Međutim, gospodin Trenin iz Moskovskog centra Zaklade Carnegie kaže kako su mali izgledi da će predsjednik Putin biti prisiljen na promjene u vanjskoj politici. On ističe da iako glasači ne podržavaju njegovu vanjsku politiku, oni predsjednika u cjelini podržavaju i to vrlo uvjerljivom većinom.
Ruski presjednik naime uživa povjerenje 70 posto javnosti, tako da - po gospodinu Treninu - uopće nije važno podržavaju li ga drugi iz ruskog političkog establishmenta. Novo ponašanje gospodina Putina, naravno, ne znači da na relaciji Amerika-Rusija ne postoje nesporazumi. Ruska suradnja s Iranom po vojnim i nuklearnim pitanjima ili eventualna američka kampanja u Iraku bit će teme o kojima će razgovarati dvojica predsjednika. No posve je izvjesno da je ruski predsjednik spreman surađivati sa Sjedinjenim Državama u rješavanju ovih pitanja. A često se čini - i više od toga.