Svake godine američki Kongres odlučuje o stotinama zakonskih prijedloga. Članovi zastupničkog doma i Senata, njih točno 535, naravno, nisu stručnjaci za sve teme s kojima se susreću pri odlučivanju hoće li neki prijedlog postati zakonom ili ne. Prema tome, potrebna im je pomoć. Nju dobivaju od svojih pomoćnika, potom od stručne službe Kongresa, ali i od lobista čiji je posao informirati kongresmene o određenoj problematici, promičući interese svojih poslodavaca. Evo jednog primjera kako lobiranje funkcionira.
Washington su nedavno posjetili članovi Svjetske udruge kiropraktičara. Cilj im je bio promicati svoje interese u američkom Kongresu, koji uskoro treba usvojiti jedan u nizu zakona koji reguliraju zdravstvenu zaštitu. Kiropraktičari su u tu svrhu unajmili usluge Jima Albertinea, jednog od oko 50 tisuća profesionalnih lobista, koji rade u Washingtonu. On kaže da je njegov glavni posao – obrazovati zakonodavce, koji o ovoj problematici u pravilu znaju vrlo malo:
"Koliko god pametni bili, političari o ovoj problematici nemaju pojma. Nemaju pojma – a često moraju glasati o pitanjima koja predstavljaju život ili smrt za neku od profesija. Kako da prosude što je dobro, a što ne? Trebaju prosuditi rezultate znanstvenih istraživanja, također uzeti u obzir interese svojih glasača... Da ih ostavite same za sebe – nastala bi ogromna zbrka. I oni bi se sami složili s ovom mojom tvrdnjom."
Patrick Gentempo, čelnik profesionalne udruge američkih kiropraktičara, želi da se glas njegovih kolega na Capitol Hillu snažno čuje: "Očito, svaku profesiju čiju djelatnost reguliraju zakoni zanima što se događa u Washingtonu. Mi želimo da naši interesi budu dostojno predstavljeni u zakonodavnom procesu."
U tome im pomaže Jim Albertine. Evo kako on, prije sastanaka s kongresmenima, savjetuje svoje klijente: "Važno je da se sretnete s vašim predstavnkom u Kongresu. Ako ne s njim, onda s njegovim suradnicima. Zato večeras organiziramo prijem, gdje ćete se s sastati s članovima Kongresa, možete se fotografirati s kongresmenom, prozboriti koju riječ, upoznati ga s vašim interesima. Dobrodošli u Washington!"
Kongresmen Frank LoBiondo, koji se našao na primanju koje su organizirali lobisti američkih kiropraktičara, kaže da je lobiranje vrlo važno. “Washington se često bavi teorijom, lobisti nam pružaju mogućnost da vidimo kako stvari funkcioniraju u stvarnom životu”, kaže ovaj kongresmen iz New Jerseya.
Mnogi kritičari lobista zamjeraju povezanost s novcem – koji se u pravilu smatra “majčinim mlijekom američke politike.” Naime, kvalitetno lobiranje košta puno novca. Što ako nemate puno novaca, uzimaju li se i tada vaši interesi u obzir? – pitaju kritičari sadašnjeg sistema. Matt Keller jedan je od čelnika ne-profitne organizacije Common Cause, koja se ponosi da lobira “za one koji nemaju puno novca.”
Gospodin Keller kaže da je institucija lobija sama po sebi pozitivna, no u praksi se često zlorabi: "Lobisti daju najviše novca političarima, za njihove stranke i izbornu kampanju. Oni svojim novcem kupuju pristup političarima, koji donose važne odluke. Radi se o apsurdnoj praksi koja je – po mom mišljenju - vrlo blizu podmićivanju, korupciji."
Jim Albertine na ovo odgovara da “sistem tako funkcionira”, te da suprotstavljeni interesi u pravilu jednako dobro financiraju vlastite lobističke kampanje.
Edward Arroyo, znanstvenik sa sveučilišta Georgetown, koji godinama istražuje funkcioniranje američkih lobija, smatra da lobiji moraju postojati, jer “većina građana ne zna kako funkcionira politički proces.” Tako je i na globalnoj, a ne samo američkoj političkoj sceni, tvrdi ovaj američki stručnjak – lobiranje naime postaje sve važnije i važnije. A pri tome, naravno, imete lakši zadatak ukoliko su vam džepovi puni.