Hawaii su, zacijelo, jedno od najljepsih mjesta na ovom nasem planetu. Ljudi koji na njima danas zive mjesavina su brojnih i razlicitih kulturnih skupina. Nekima su preci Havajci. Drugi su dosli iz Japana, iz Kine, Koreje, sa Filipina, s polinezijske otocne skupine Samoa. Mnogi i iz drzava kontinentalne Amerike. Ima i onih iz Meksika i onih porijeklom iz Portugala…Bogata i raznolika otocna kultura rodila je i bogatu i raznoliku glazbenu tradiciju. Glazbene stilove danas poznate u cijelome svijetu.
Havajci su povijesti zicanih instrumenata dali tri znacajna doprinosa – slack-key gitaru, steel-gitaru i jos jednu, onu koja sredisnje mjesto u havajskoj glazbi zauzima vec vise od stotinu godina –minijaturnu, vrlo jednostavnu (samo cetiri zice ima), zvanu - ukulele.
Za glazbenike kontinentalnih americkih drzava, ukulele, onako mali i neobicna zvuka, uvijek je i bio vise neobican nego ozbiljan instrument. Ne za havajske glazbenike!
Preteca ukulelea, pod imenom braguinha, stigla je na Havaje, u Honolulu, brodom Ravenscrag, 23. kolovoza 1879. godine. Sa skupinom od 419 Portugalaca, s otoka Madeira, koji su na Havaje dosli raditi na poljima secerne trske. Put je bio cetiri mjeseca i 15.000 milja dug. Da bi proslavio kraj putovanju, izvjesni Joao Fernandes, skocio je s broda, zgrabio prijateljevu braguinhu i veselo zasvirao pjesme s rodnog mu otoka. Havajci, koji su dosli docekati brod, bili su tako impresionirani brzinom kojom su Fernandesovi prsti prebirali po zicama braguinhe da su glazbalu, koje nikad do tada nisu vidjeli, dali ime – ukulele. U prijevodu – buhe koje skacu. Tako su im, naime, izgledali oni brzi Fernandesovi prsti …
Postoje i neka druga objasnjenja za porijeklo imena ukulele. Primjerice, kraljica Lili’uokalani smatrala je da ono dolazi od havajskih rijeci za “dar koji nam je dosao.” Kako bilo da bilo, Havajci su ukulele spremno prihvatili i za manje od deset godina, on je postao najpopularniji havajski instrument. Svi su na njemu svirali – od kralja do ribara.
Brodom Ravenscrag stiglo je i nekoliko Portugalaca koji su znali izradjivati glazbene instrumente. I odmah otvorili svoje trgovine, vrlo uspjesne, za izradu gitara, narocito ukulelea.
Godine 1915, ukulele je bio sluzbeno predstavljen i svijetu. Na izlozbi Panama-Pacific, odrzanoj u San Franciscu, havajski je Kraljevski kvartet, sastavljen od gitare, steel-gitare, mandoline i ukulelea, za sedam mjeseci odrzavanja izlozbe, nastupio pred nekih 17 milijuna posjetitelja.
Ameriku je zahvatilo ludilo zvano “ukulele.” Casopis “Paradise of the Pacific” pisao je: “Havaji su osvojili Ameriku. Ucitelji glazbe zaklopili su glasovir, odlozili violine i, da bi imali od cega zivjeti, poceli poducavati ukulele. Kako i ne bi – instrument je mali, lako prenosivi, a lako je na njemu i nauciti svirati. Ukulele je simbol neduznog veselja i zabave…”
“Lude dvadesete” donijele su takvu potraznju za ukuleleom da joj proizvodjaci nisu stizali udovoljiti. Tijekom razdoblja ekonomske krize, medjutim, nikome nije bilo do slusanja ukulelea ni do “neduznog veselja i zabave”. Mali glazbeni div s Havaja zapravo je u cami boravio sve do 50-ih godina kad ga je, na kontinentu, popularizirao Arthur Godfrey, zvijezda radija i novog medija, televizije. Sredinom 60-ih, ukulele je opet bio spremljen u ormare – vijetnamski rat, rock-and-roll….
A onda je, zahvaljujuci ekscentricnom zabavljacu po imenu Tiny Tim, potkraj 60-ih, nastupio jos jedan preporod za ukulele. I dok je na kontinentu taj mali, sicusni instrument sa 4 zice prozivljavao pravi glazbeni “rollercoaster”, na Havajima, on je cijelo vrijeme bio i predstavljao integralni dio havajske glazbene kulture.
Na kontinentu opet privlaci zasluzenu paznju i stovanje stotina ljudi – na godisnji ukulele festival u sjevernoj Kaliforniji kao i na one u Novoj Engleskoj (Massachusettsu i Connecticutu), dolaze tisuce ljudi. Jedno je sigurno – kad je dosao na Havaje, ukulele je dosao s namjerom da na Havajima i ostane! Nakon vise od sto godina koliko je vec tamo, to nam je mogao reci i svaki havajski glazbenik!