U Hrvatskoj su bez posla 407.742 osobe, 25 tisuća više nego lani u isto vrijeme. Prošlog mjeseca Zavodu za zapošljavanje prijavilo se oko 17 tisuća ljudi, od kojih je više od 70 posto izgubilo posao kojeg su dobili na određeno vrijeme. Obzirom na to kako stvari stoje, malo je nade da će uskoro naći novi.
Tri godine nakon što je izgubila posao, Mirela Glumac uvjerena je da joj niti jedan od hrvatskih poslodavaca neće ponuditi novi. U dosadašnjim je potragama za poslom 43-godišnja bivša knjigovođa eliminirana u startu, a presudne su bile njene godine.
"Svugdje mi je odgovor da sam prestara, a ja se ne osjećam staro, osjećam da sam u punoj radnoj snazi, imam radno iskustvo, volim raditi i želim nešto doprinijeti društvu, a ne da živim na račun drugih,“ kaze Mirela Glumac. Sa sinom srednjoškolcem živi od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. S nešto više od tisuću kuna, koliko mjesečno dobije od države, nije lako živjeti i zato i dalje piše na stotine molbi i javlja se na oglase u novinama i na Internetu.
"Ni u jednom se oglasu godine ne navode kao uvjet, ali, ako vas uopće pozovu na razgovor za posao, najprije vas pitaju upravo za godine i daju do znanja da ne dolazite u obzir ako ste iznad tridesete,” kaže tiho, prevrćući među prstima žlicu za kavu.
Otkako je 1999. u firmi u kojoj je radila proglašena tehološkim viškom, uspjela je pronaći nekoliko poslova, ali bez ugovora o radu. Svaki je put primljena na tromjesečni “pokusni rok” s obećanjem da će, zadovolji li, dobiti ugovor i plaćeno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nakon tri mjeseca poslodavac bi doveo drugu radnicu.
"Misle da su oni bogovi svijeta, da im nitko ništa ne može. Nažalost, ne može. Meni je puno poslodavaca reklo: "Tuži me, neću ti dati plaću, tuži me!" Kako ću ga tužiti, nemam novaca, a i naši su sudovi tako zatrpani da se to ne isplati. Osjećaš se još jadnije kada moraš kumiti i moliti, platite mi,” priča isprekidanim, na trenutke plačnim glasom.
U Hrvatskoj na crno radi preko 100 tisuća ljudi, a kao glavni razlozi masovnog nezakonitog zapošljavanja službeno se navode neažurno sudstvo, nejasni propisi, velika davanja na plaće i visoka nezaposlenost. Sretni što, obzirom na situaciju na tržištu rada privremeno mogu naći bilo kakav posao, rijetki će se među 408 tisuća nezaposlenih odlučiti prijaviti poslodavca.
Roberta Peševskog njegov poslodavac plaća uredno. Ovaj 34-godisnji magistar veterine dugogodišnju je potragu za poslom okončao u zaštitarskoj tvrki. "Ja taj posao zaštitara shvaćam, tako ga proživljavam, kao posao koji ću raditi cijeli zivot, bez obzira na magisterij. Ne mogu se i ne smijem se opterećivati s planovima za budućnost, nego prihvatiti posao, ovdje i sada, raditi ga stručcno i savjesno. Inače, živiš za budućnost koja ne postoji. Dakle, prihvaćam magarca, ono što dobijem, a konj dolazi, mora doći,” kaže Robert Peševski. Skromni mjesečni prihod nadopunjava sviranjem trube na pogrebima. Truba je dugogodišnja ljubav magistra veterine. Pomaže mu da "zaboravi realan svijet“. Loše je, što je, izgleda, realan svijet zaboravio njega.