Istražitelji američke vlade, koji pokušavaju otkriti tko je prošle jeseni poštom slao uzročnike bedrenice, sada mogu slijediti i neke nove tragove. Znanstvenici koji su analizirali soj bakterije antraksa koji je usmrtio nekoliko osoba, otkrili su da on ima vrlo specifične genetske odlike, koje bi možda mogle razotkriti i njegovo porijeklo, odnosno izvor. Međutim, kako izvješćuje David McAlary, taj je dokaz vrlo slab.
Istražiteljima je još od listopada bilo poznato da su bioteroristi, koji su poslali pisma sa sporama antraksa američkim novinarima, političarima i drugima, koristili soj nazvan Ames. Taj je soj izvorno bio izoliran s uginule krave, u Teksasu, 1981. godine, i poslan u američki vojni laboratorij u Marylandu, da bi, potom, bio proslijeđen na eksperimente u još 14 drugih laboratorija. S obzirom da mikrobi tijekom reprodukcije prolaze kroz lagane genetske mutacije, moguće je da je soj u svakom laboratoriju postao genetski različit od ostalih. Ukoliko se dokaže da su spore iz pisama genetski identične nekom od tih podsojeva, istražitelji bi možda imali trag koji bi doveo do uhićenja bioterorista. Analiza soja antraksa iz pisama, nazvanih "Floridska linija", otkrila je genetske markere koji ga razlikuju od ostalih linija.
Mikrobiolog Timothy Read, s Instituta za istraživanje genoma, pokraj Washingtona, kaže da bi markeri, koje je otkrila njegova ekipa, mogli biti vrlo korisni u istrazi o bioteroristima: "Može ih se koristiti, primjerice, za isključivanje sojeva iz drugih laboratorija, koji očigledno nisu genetski jednaki "Floridskoj liniji". Međutim, usporedbom soja s Floride sa šest drugih sojeva, ustanovljeno je da su razlike između sojeva iznimno male - sojevi su međusobno vrlo bliski. Može se dogoditi da ovi specifični markeri ne budu dovoljno informativni. Nadam se da će biti, ali, moguće je da ne budu."
Genetski markeri, kao forenzička pomagala, slični su otiscima prstiju: oni koji se pronađu na mjestu zločina, moraju biti uspoređeni s ogromnom bazom raznih setova otisaka prstiju, od kojih bi jedan mogao pripadati zločincu. Isti takav koncept vrijedi i za genetske markere, tvrdi profesor zaraznih bolesti sa sveučilišta Stanford, David Relman. "Premda je to važan prvi korak, ono što sada nedostaje je ogromna baza usporedivih podataka. Treba se analizirati velik broj sojeva antraksa, da bi se vidjelo u kojoj mjeri su ti markeri prisutni, odnosno odsutni u raznim sojevima. Za sada, podaci s kojima se mogu uspoređivati nalazi ovih markera nisu dovoljni za potpuno diferenciranje između vrlo srodnih organizama."
Američka je vlada osigurala sredstva za istraživanje još najmanje 14 sojeva antraksa. Međutim, izgradnja neophodne baze podataka mogla bi potrajati godinama. Savezni istražni ured, FBI, za sada je zainteresiran uglavnom za genom antraksa, a najnoviji nalazi koristit će se kao dodatni pokazatelji.