Međunarodni sajam igračaka, koji se održava u New Yorku, smatra se najvećim sajmom takve vrste u čitavoj zapadnoj hemisferi. I zaista izgleda poput raja za djecu! Medjutim, djeci u sajmovnim prostorima, nigdje nema ni traga ni glasa.
Taj je skup, naime, prvenstveno namijenjen trgovačkim mrežama, maloprodajnim i veleprodajnim, koje proizvođači igračaka trebaju uvjeriti da će upravo njihovi proizvodi biti hitovi u dolazećoj sezoni. Ako je suditi po ponudi, među hitovima će prednjačiti lutke koje guguču, plaču, smiju se i, u nekim slučajevima, podriguju kada ih se nahrani iz njihove bočice.
Tu je i izobilje plišanih rakuna koji peru svoju hranu, ružičastih praščića koji rokću, poskakuju i njuškama kopaju po stolu i svakojakih drugih igračaka koje na prvi pogled izgledaju jednako kao i one od prije desetak, dvadeset, pa i više godina.
No, prvi pogled vara - magična riječ koja vrijedi za gotovo sve nove igračke je "interaktivnost". Iza te riječi kriju se zvuci i pokreti koje igračke proizvode, ali i razne vrste radnji, koje biraju korisnici, dakle - djeca. Doduše, djeca vrlo često niti ne trebaju išta činiti s tim interaktivnim igračkama, pa ni igrati se - igračke mogu sve svoje radnje obaviti i same. Recimo, interaktivni Winnie Pooh, nazvan Sing and Snore Pooh, samom sebi pjevuši i pada u san, tiho hrčući, bez da dijete učini išta drugo osim da ga gleda.
Trend koji se zamjećuje posljednjih godina je da vrlo često i igračke imaju svoje "igračke". Nova Barbie posjeduje svoj Volswagen bubu i malu digitalnu kameru. Vlakovi Lionel, uz koje su odrasle generacije američke djece, sada imaju majušne zakrabuljene bandite, koji trče kroz vagone.
Stručnjaci sa zabrinutošću upozoravaju da nove igračke, što su više "interaktivne", manje zahtijevaju od djece ikakav angažman ili maštovitost. Ponajviše angažmana, u stvari, nude staromodne akcijske figure junaka tvrtke Mattel - policajci, vatrogasci, građevinci, piloti i slična zanimanja - koje navode djecu na stvaranje vlastitih priča.
I nove društvene igre nude više high-tech interakcije nego društvenosti. Recimo, igra Spy Secret Messenger, uključuje poruke ispisane nevidljivom tintom i lansiranje u zrak iz ploče za igranje majušnih raketa, dok igra Mystery Message dolazi s malim sjekačem za dokumente, koji, po potrebi igre, uništava dokaze. Dakle, sve se svodi na tehnologiju i naravno – novac. Jer, što je igračka interaktivnija to je i skuplja! Na radost djece i na štetu kućnih proračuna!