Prica o njemu, tom najslavnijem sastajalistu New York Citya, prica je, takodjer, o proslom stoljecu. Ona bas i pocinje nekako na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto…
Pod sam kraj 19. stoljeca, bilo je to mjesto konjusnica i radionica za izradu konjske opreme. Tada se zvalo – Longacre Square. No, njegovoj, da tako kazem, “konjskoj” usmjerenosti, prijetila je vec jedna druga – kazalisna. Za samo dva desetljeca, cetvrt oko trga vec je kazalistima vrvjela. I njihovim legitimnim legendama. Poput kazalista Amsterdam, na 42. Ulici, poznatog po raskosnim Ziegfieldovim revijama. Za samo dva desetljeca, pred sam pocetak prvog svjetskog rata, sam trg postao je vec najveca, najraskosnija pozornica za predstavljanje i prodaju - komercijalne kulture! U medjuvremenu, dobio i novo ime.
Godine 1904, novinski izdavac Adolph Ochs preselio je svoj list s jedne stare lokacije, u donjem dijelu Manhattana, na trg Longacre, na krizanje Sedme avenije, 42. Ulice i Broadwaya. Prema njegovom listu – New York Timesu – i trg, trokutasti prostor, zapravo, na tom krizanju, dobija ime – Times Square! A grad – svoje srce. Svoju najzivlju, najprometniju, najbljestaviju, najzabavniju cetvrt.
“Tijekom proteklih desetljeca, znao je biti egzotican, znao je biti erotican, i neurotican, a ponekad cisto i jednostavno – idiotski. Ono sto nikad nije bio, niti jednom svih ovih godina, to je – dosadan!”, rijeci novinara Clydea Habermana, novinara lista New York Times. Vecina gradova ima svoj dobar, pristojan i siguran, i svoj los dio, sumnjiv i opasan. Times Square uvijek je bio i jedno i drugo. Uvijek je bio dovoljno velik da primi svakoga. Uvijek je bio mjesto nevjerojatnih kontrasta, kombinacija najboljeg i najgoreg, zajedno stisnutog u nekoliko napadnih i kricavih gradskih blokova.
More turista, rijeke neona… prvo je, zar nije?, sto vam iskrsava pred oci vec na sam spomen imena – Times Square. Naravno, i zadnja noc godine, kad se stotine tisuca ljudi tiska na trgu, dok deseci milijuna drugih sjede pred svojim televizijskim ekranima – svi cekaju da sjajna kugla krene na svoj put s krova ka dnu zgrade zvane One Times Square i obiljezi dolazak Nove godine. Tradicija je to koja je pocela jos 1907. godine i, u medjuvremenu, postala univerzalni simbol ispracaja Stare i doceka Nove.
Ali na spomen imena trga, otvara se citavi kaleidoskop drugih slika. Times Square, za svojih prvih godina - mjesto spontane, luckaste zabave na kojemu je nova njujorska kozmopolitska elita po prvi puta cula ragtime. Times Square na vrhuncu slave, 20-ih godina – sjajna kazalista, elegantni hoteli, skupi restorani; Times Square za vrijeme Prohibicije – mjesto nedopustenih tocionica alkohola, “speakeasies”, mjesto kojim su vladali kockari i krijumcari alkoholnim picima, “bootleggers”; Times Square za vrijeme velike ekonomske krize, kad je sve za njega krenulo nizbrdo i na silaznoj putanji ostalo jos vise desetljeca; 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, Times Square - simbol propasti urbane Amerike, srediste grijeha, vizija pakla gotovo – zapustenost, kriminal, porno-shopovi, kockari i varalice, prostitutke i dzeparosi. Times Square bio je tada jedno opasno mjesto. Sjetite se samo filma “Taxi Driver”!
Devedesetih godina, opet kazalista, hoteli, restorani… I “novi” Times Square, s umivenim, ciscim licem, vrijednim vec 4 milijarde ulozenih dolara. S dolaskom Disneya i Mickey Mousea 1995, Times Square postao je cak i mjesto – obiteljske zabave. Mjesto s kojega TV-mreza ABC, svojim ranojutarnjim programom, Ameriku i docekuje sa “Good Morning, America.”
Na spomen njegovog imena i ove slike iskrsavaju – parada u cast Charlesu Lindberghu; slavlje na dan saveznicke pobjede – jedan vojnik spontano grli i ljubi nepoznatu mladu medicinsku sestru, slavna fotografija Alfreda Eisenstaedta obilazi svijet! Astronaute Apolla, na povratku s Mjeseca, Times Square docekuje svijetlecim znakom:”Dobro nam dosli natrag na Zemlju, domovinu Coca-Cole.”
Za Njujorcane, Times Square je cijelo stoljece vec mjesto na kojemu slave, mjesto s kojega kude i prigovaraju, na kojemu se zabavljaju i mjesto na kojemu zale i oplakuju. Poput svake velike predstave, Times Square ce potaknuti i uzburkati ljudske emocije. Oni koji zabavu vole, tu su jos nekako bucniji; vojnici, oni jos nekako vatreniji i strastveniji; barski filozofi – elokventniji! Uz Times Square zauvijek ce ostati vezana i neka imena: gradonacelnici Koch i Giuliani, predsjednik Roosevelt, Mae West, Isadora Duncan, Guy Lombardo nekad, Dick Clark danas, Marlboro Man, Joe Camel, Naked Cowboy….
U predstavi zvanoj “Times Square” mnogi su igrali glavne, jos vise njih sporedne uloge. Njujorcani ga zovu “crossroads of the world” – raskrizje svijeta. Nema sumnje da je ono njegovo najpoznatije raskrizje. Zadnjeg dana godine, na njemu se okupi pola milijuna ljudi. Tijekom svakog drugog dana godine - milijun i sedamsto tisuca prodje njime, sto “makni-mi-se-s-puta” Njujorcana koji ce se, u tu svrhu, i laktovima posluziti, sto turista koji u cudu zijevaju. Sto tolike privlaci? Dvjesto trideset i jedna tisuca ovdje radi, 27.000 za stalno zivi. A ostali? Oni dolaze zbog 37 kazalista, deset kino-dvorana sa 23 filmska ekrana, 27 hotela sa 12.500 soba (prevedeno u nocenja – 4 milijuna godisnje!), i preko 250 restorana…..i zbog neona koji svoju svijetlost darezljivo rasipa sa 25 divovskih reklamnih panoa.
Za promatranje drugih, boljeg mjesta nema - hustleri i hip-hoperi i “kamikaze” dostavljaci na biciklima i oni koji svoje duse prodaju i oni koji tudje spasavaju, barem pokusavaju…Times Square predstava je koja traje 24 sata. Na njega se uvijek dolazilo po vijesti – izborne, burzovne, sportske, ratne…slijedeceg dana vec zastarjele. Ali Times Square i sam radja vijesti, na njemu se non-stop nesto dogadja. Warholovih 15 minuta sasvim je dovoljno za - Times Square, mjesto na kojemu se ostvaruju i najludji od vasih snova, obistinjuju i najgori od vasih strahova. Sve to u isto vrijeme!