Najavu promjena Zakona o radu sindikati su dočekali na nož i prije nego su sjeli za pregovarački stol odbijajući vladina objašnjenja da se, nešto više od godinu dana nakon donošenja, osnovni zakon koji regulira prava zaposlenih mora mijenjati kako bi se povećala konkurentnost domaćeg gospodarstva i smanjila nezaposlenost.
Najavom smanjenja radničkih prava premijer Ivica Račan izgubio je najpouzdanijeg sindikalnog saveznika. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Davor Jurić istupio je iz socijalnog pakta, zaprijetivši vladi prosvjedima. "Vlada bi trebala ozbiljno razmišljati o posljedicama mogućeg štrajka," kaže Jurić za Glas Amerike, dodajući da "postojeći Zakon o radu ne može biti problem, jer se njegove odredbe u praksi uglavnom ne poštuju."
Najavljenu "liberalizaciju instuta radnih odnosa" vlada i sindikati tumače različito. Za premijera Račana, to je put do novih radnih mjesta, koja će otvarati poduzetnici. Za sindikate, to je "kvaka 22", koja će poslodavcima omogućiti da još lakše otpuštaju radnike. "Hrvatska danas ima 415 tisuća nezaposlenih. Pitanje je gdje će se zapošljavati ti ljudi ako se poslodavcu omogući da lakše otpušta zaposlene... Poslodavci rade što hoće, a zbog toga ima puno nezaposlenih. Praksa pokazuje da smo primjenom postojećeg zakona došli do ovih 415 tisuća," kaže Davor Jurić.
Vladinu misiju smanjenja nezaposlenosti i povećanog investiranja u gospodarstvo smanjenjem otpremnina i otkaznih rokova, sindikati unaprijed otpisuju kao nemoguću. Na popisu prepreka većem investiranju u Hrvatsku, cijena rada i radnička prava na dnu su ljestvice, iza nesređenih zemljišnih knjiga, spore administracije i beznadežnog sudstva. U odnosu na ostale tranzicijske zemlje, cijena rada u Hrvatskoj je visoka, na što utječu visoke stope doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te visoki porezi. "Ali, i hrvatski radnik, kao i bugarski," kaže predsjednik SSSH, "svojom plaćom teško pokriva osnovne životne troškove."
Do Zakona o radu, sindikati se nisu usprotivili nit jednom vladinom potezu - smanjenju plaća u državnoj upravi i javnim službama, restrukturiranju javnih poduzeća, ograničavanju rasta plaća, smanjenju zaposlenih u vojsci i policiji.
"Ova vlada bi trebala vrlo ozbiljno razmisliti o svemu što govore sindikati, posebno SSSH. Ne govorim napamet, zna se što je Savez radio od '97, što je radio poslije 2000, i da su imali puno slobodnog prostora za riješiti ključna pitanja. Na žalost, u ovih nešto više od dvije godine, nisu proveli reviziju pretvorbe i privatizacije, nisu donijeli zakon o privatizaciji, a ti se procesi u Hrvatskoj nastavljaju na isti način kao što je bilo u vrijeme HDZ-a," kaže Damir Jurić.
Predsjednik najveće sindikalne organizacije u državi, koja okuplja oko 400 tisuća radnika, vjeruje da su vladine obaveze prema Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci glavni razlog ponovnog mijenjanja Zakona o radu. Sindikalni otpor smanjenju radničkih prava vladini dužnosnici objašnjavaju problemima "mentalne i interesne prirode".
"Normalno je da u jednoj srweđenoj državi onaj tko obnaša vlast ima, uvjetno rečeno, privilegije, veću plaću itd. Međutim, u ovoj situaciji, kada se traži da se građani stalno nečega odriču, normalno je da građani očekuju primjer od onih koji se nalaze na vrhu državne vlasti, bilo u Vladi, bilo u Saboru. Međutim, od toga nema ništa," kaže predsjednik SSSH.
Umjesto obećanih 200 tisuća radnih mjesta, u dvije i pol godine vlasti koalicije pet stranaka, broj nezaposlenih porastao je za 58 tisuća. Bez posla je 415 tisuća ljudi, a oko 80 tisuća ih radi bez plaće. Zbog nepoštivanja kolektivnih ugovora od strane poslodavaca, sindikati su pokrenuli oko 35 tisuća radnih sporova, koji se, zbog katastrofalnog stanja u pravosuđu, ne rješavaju.
"Ako i dočeka pravomoćnu presudu," kaže Jurić, "radnik je najčešće ne može realizirati, jer je, u međuvremenu, poslodavac promijenio djelatnost, zatvorio tvrtku ili je ona otišla u stečaj."