“U Vladi se nema s kim razgovarati o poboljšanju stanja ljudskih prava”, kaže predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski.
Za poštivanje ljudskih prava koalicijska vlada u Hrvatskoj u godišnjem je izvještaju State Departmenta dobila prolaznu ocjenu, uz opasku da su ostali ozbiljni problemi naslijeđeni iz vremena desetogodišnje vladavine HDZ-a.
“Stanje je manje loše nego što je bilo,” kaze Žarko Puhovski dodajući da vladajuća koalicija, suprotno očekivanjima, nije radikalno prekinula s prijašnjim stanjem. Prolaznu ocjenu vlasti Puhovski objašnjava primjerom Kine koja je nakon Drugog svjetskog rata kao primjer vlastite uspješnosti navodila veću proizvodnju radio aparata u odnosu na predratno razdoblje iako ih prije rata nije proizvodila. “To je i slučaj s ljudskim pravima u Hrvatskoj, problemi su bili toliko teški da je bilo relativno lako postići napredak,” kaže predsjednik HHO-a.
Taktika neprovociranja
Kao posljedica izostanka radikalno promijenjenog odnosa vlasti prema ljudskim pravima ostao je i dalje vidljivo izražen animozitet društva prema zastupanju ljudskih prava i pomoci žrtvama.
Žarko Puhovski: “Sadašnja koalicija sebe očito doživljava kao političku snagu koja je pod pritiskom desnice i zbog toga su odabrali taktiku neprovociranja, izbjegavanja bilo kakvih akcija, pogotovo radikalnih. Paradoks je otprilike slijedeći: ta vlast zapravo provodi program opozicije kako bi spriječila opoziciju da dođe na vlast."
"Nemamo s kim razgovarati
Fokusirajući se na privredne i socijalne probleme vladajuća koalicija, prema vlastitom priznanju u protekle dvije i pol godine nije imala vremena za ljudska prava. Podaci iz Ureda pučkog pravobranitelja prema kojima je petanest puta manje pritužbi na rad policije nego pravosuđa govori u prilog promjenama, barem što se policije tiče, ali “o unapređenju ljudskih prava HHO u Vladi nema s kim razgovarati”.
Žarko Puhovski: “Tako Vlada ne obavlja ni stare domaće zadaće. Vlast koja se ne propušta pohvaliti članstvom u antiterorističkoj koaliciji još uvijek nije vratila na snagu članak 180. Zakona o obaveznim odnosima koji jamči nadoknadu žrtvama terorizma. Nisu vraćene ni prije četiri i pol godine ukinute formulacije iz starog Kaznenog zakona koje su štitile od različitih vrsta rasističke, nacionalističke, sekstičke i druge propagande. Po sadašnjem zakonu zabranjena je samo striktno rasistička propaganda. Hrvatska jos uvijek nema ustavni Zakon o nacionalnim manjinama.”
"Knin i Vukovar ne priznaju autoritet vlasti iz Zagreba"
Iako prema Ustavu uživaju istu zaštitu kao druge vjerske i etničke skupine manjine u Hrvatskoj i dalje trpe diskriminaciju, u prvom redu Srbi i Romi.
Ključni problemi koje apostrofira međunarodna zajednica ostali su povratak izbjeglica, povrat imovine, obnova kuća uništenih nakon vojnih akcija.
Žarko Puhovski: “Prijašnja vlast je aktivno sabotirala povratak Srba, sadašnja je više-manje neutralna, dakle ne pomaže, s tim da na lokalnoj razini i to u ključnim općinama i gradovima kao što su Vukovar i Knin imamo na vlasti ljude koji su ne samo pripadnici stranke koja je bila deset godina na vlasti nego za razliku od situacije do 2000. godine više ne priznaju autoritet vlasti iz Zagreba. Tako da su oni autonomni, a vlast iz Zagreba koja više nema autoritet nad njima kao što je imala Tuđmanova vlast, ne koristi zakonske prerogative da uvede red.”
Na ljudska prava utječe i stanje u pravosuđu. S preko milijun neriješenih pravosudnih predmeta, Hrvatska ostavlja dojam države u kojoj vladavina prava nije moguća.
Privilegirani položaj Katoličke crkve
Rimokatolička crkva u privilegiranom je položaju u odnosu na ostale vjerske zajednice. Jedina ima sporazum s državom, u školama se nudi pretežno katolički vjeronauk, a za razliku od katoličkih, svećenici manjinskih vjera nemaju pravo služiti u vojsci. Katolička crkva politiziranija je i politički angažiranija nego za vrijeme HDZ čiji povratak na vlast otvoreno zagovara.
“Crkva je,” kaže predsjednik HHO-a, “netolerantna prema vlasti, ne brani slabije i manjine ako ne pripadaju hrvatskom korpusu, ne zastupa dovoljno toleranciju i međureligijski dijalog, nije kriticna prema vlasititim privilegijama.”
Žarko Puhovski: “Ovo je završna tocka, promjena društvene klime, za to trebaju godine, to se ne može promijeniti na brzinu, ali sigurno se ne može promijeniti ako se ne počne mijenjati. Do sad to ni jedna vlast nije željela mijenjati u pozitivnom pravcu, kod HDZ-a je to bilo očito, kod ovih je manje očito, ali s vremenom se razotkrilo. Važno je da se promijeni orijentacija, da se prihvati svijest o tome da se ljudska prava trebaju štititi ne zato što će Amerikanci doći i gnjaviti nas svojim izvještajima nego zato što se drugačije ne može normalno živjeti. Po mom uvjerenju, velika je šansa da se to niti nakon narednih izbora ne popravi jer postoji mogućnost da se opet vrate ovi koji su bili na vlasti deset godina, ili da sadašnja koalicija, ako pobjedi, bude toliko uvjerena u svoju snagu da ne bude smatrala potrebnim prihvaćati ozbiljnu kritiku sa stajališta ljudskih prava. U oba slučaja, u narednim godinama nije vjerojatno značajnije poboljšanje stanja ljudskih prava. Ali niti se ne može zaustaviti postojeći napredak koji je nažalost toliko spor da je sasvim izvjesno da moja generacija neće doživjeti normalizaciju stanja."