Jedan profesor poslovne škole doslovce radi ono što uči svoje studente. Točnije, on ulaže svoj novac u biznise za koje tvrdi da bi trebali biti poslovno zdravi i isplativi. To samo po sebi ne bi bila posebna zanimljivost kada rečeni biznisi ne bi bili oni koje osnivaju njegovi studenti!
Riječ je o profesoru Johnu Laughlinu, s Poslovne škole koledža Mount St. Mary, u Marylandu. Osim što je profesor, on vodi i uspješan biznis u obližnjem gradiću Fredericku. Upravo uspješan biznis mu omogućuje da preuzme obvezu investiranja milijun dolara u otpočinjanje biznisa svojih studenata, u slijedećih deset godina.
Gospodin Laughlin kaže da mu je već dojadilo da gleda kako potencijalno uspješni planovi za biznise sjede u ladicama po dvije godine, koliko traje završno obrazovanje u Poslovnoj školi. Svoje studente, koji bez iznimke studiraju uz rad, redovito pita, "Jeste li spremni napustiti svoj redovni posao i započeti planirani biznis?" Odgovor je, kaže, redovito "Ne, još ne!" Upravo ta neodlučnost i strah od neuspjeha potakli su ga da svoje studente doslovce gurne u vodu i natjera da zaplivaju.
Njegova trenutna grupa studenata, - njih 16 -, u svibnju će započeti svoje putovanje u samostalni biznis. S početnim kapitalom od 50 tisuća dolara, - naravno, onim koji osigurava profesor Laughlin -, pokrenut će se biznis u skladu s planom koji čitava grupa ocijeni potencijalno uspješnim. Ideja može potjecati bilo od nekog od studenata ili od profesora Laughlina, ali postoji jedno ograničenje: "Nećemo otvoriti nikakav restoran," kaže profesor Laughlin i dodaje: "Restorani su, poznato je, najriskantniji posao u koji se uopće može upustiti."
Po njemu, najperspektivniji poslovi za početnike u biznisu su uslužne djelatnosti, jer, premda zahtijevaju više osobnog rada, treba im manje opreme, a niti nemaju velike troškove poslovanja. On će također predložiti i veleprodajnu uvozničku tvrtku, jer su margine profita u takvom biznisu, kaže, prilično visoke. Poželjna uvozna roba? Recimo, tepisi iz Vijetnama.
Tijekom otpočinjanja biznisa, studenti će trebati tjedno posvetiti od 10 do 20 sati samo tom biznisu. Onima koji se nakon pet tjedana pokažu uspješnima, bit će ponuđen stalan posao u novoosnovanoj kompaniji. Ukoliko biznis propadne, profesor Laughlin gubi svoj uloženi novac. Ukoliko uspije, vraća mu se ulog, ali ne sudjeluje u diobi profita.
John Laughlin je tijekom posljednja tri desetljeća kupio, prodao, osnovao ili upravljao sa više desetaka biznisa. Kaže da je među svim tim biznisima uspjeha bilo otprilike jednako koliko i neuspjeha. Što se tiče svojih poslovnih ulaganja u studentske biznise, kaže da očekuje da će sponzorirati barem dvadesetak poduzetničkih pothvata. Ali, dodaje, ne zavarava se pomišlju da će oni biti lagani ili svi odreda i uspješni.