Američki svemirski raketoplan Atlantis puni se gorivom, uoči današnjeg planiranog lansiranja na misiju. Međutim, jaki udari vjetra kod svemirskog centra Kennedy, na Floridi, mogli bi ugroziti lansiranje. Atlantis i njegovih sedam članova posade dopremit će na Međunarodnu svemirsku postaju jedan novi dio, točnije središnji segment 91-metarske vanjske nosive kontrukcije postaje.
U teretnom prostoru raketoplana nalazi se prvi segment posebnog nosača na kojeg će kasnije biti pričvršćeni rashladni uređaji i solarni paneli. Posebnost nosača je u tome da će se njime ubuduće kretati prvi, kako ga vole nazivati, svemirski vlak.
Umjesto građevinskih šljemova i plavih radnih odijela, astronauti će, dakako, nositi svoja svemirska odijela. Međutim, u svemu ostalom podsjećat će na građevinske radnike na zemlji, koji rade na nekoj višekatnici. Astronauti će naime, uz pomoć robotiziranog krana, montirati središnju sekciju nosača, koji će se koristiti i u nastavku izgradnje orbitalnog kompleksa.
Dina Barclay, koja je radila na obuci astronauta za ovu misiju, kaže da se radi o segmentu dužine 13 metara. Biti će ih ukupno deset i kada svi budu montirani dužina ovog nosača iznosit će više od 100 metara. Na njemu će kasnije biti montirani paneli za proizvodnju električne energije te rashladni sustav za budući znanstveni laboratorij u orbiti. "Ovaj nosač ima ključnu ulogu za budućnost orbitalne postaje, jer će s njegove lijeve i desne strane biti montirani dodatni elementi, koji će pak nositi novu opremu i uredaje, te kablove kojima se distribuira električna energija u module u kojima žive i rade astronauti" - kaže gospođa Barclay.
Kada bude montiran čitav nosač, na njemu će se naći gotovo pola hektara solarnih panela, te rashladni uredjaji. Nosač će u budućnosti poslužiti i kao svojevrsni kolosijek pokretne platforme na koju će biti montiran robotizirani kran.
Jedan od direktora programa, Bob Castle, kaže da će se ova platforma moći kretati čitavom dužinom nosača, i služit će, u idućim misijama, za montažu i servisiranje postojećih i novih modula postaje Alfa: "Nosač nam omogućuje da robotizirani kran, koji je trenutno pričvršćen na jednom mjestu, bude u potpunosti pokretan. Tako dobijamo priliku da prenesemo dijelove opreme i uredjaja i lakše dovršimo njihovu montažu."
Robotizirani kran, koji se nalazi na orbitalnoj postaji, dovoljno je dug da prihvati prvu sekciju središnjeg nosača. To se ne bi moglo učiniti manjom robotiziranom rukom, kakvom je opremljen raketoplan Atlantis. Kran na orbitalnoj postaji ima ukupno sedam takozvanih “zglobova”, čime se ostvarilo izuzetnu pkretljivost ovog mehaničkog sustava.
Medjutim, već su se javljali problemi u upravljanju jednim od zglobova. Kanadski stručnjaci, koji su konstruirali robotizirani kran, razvili su zbog toga novi kompjutorski program koji omogućava upravljanje kranom korištenjem samo šest “zglobova”.
Astronauti bi u tom slučaju, kaže Michael Suffredini, dužnosnik koji nadzire rad orbitalne postaje, ručno pokretali sedmi “zglob”. "Astronauti mogu prihvatiti “zglob” krana svojim alatom i rotirati ga nešto više od 180 stupnjeva. Posada potom može nastaviti kompjutorsko upravljanje robotiziranim kranom."
Planirano je da se problematični zglob zamijeni tijekom orbitalne misije planirane za lipanj ove godine. Inače, zanimljivo je da u ovoj misiji sudjeluje astronaut Jerry Ross, koji ima najviše iskustva u ovakvim montažama. Pedeset i četiri mu je godine i ovo mu je sedmi let u svemir, čime postavlja i novi svjetski rekord.