Dok izraelske snage nastavljaju svoje operacije na Zapadnoj obali, palestinski čelnik Jaser Arafat i dalje je pod opsadom u svojem sjedištu u Ramali. O najnovijem razvoju događaja na Srednjem istoku razgovarali smo sa Stephenom Zunesom, urednikom za Srednji istok vanjskopolitičkog časopisa Foreign Policy in Focus i profesorom političkih znanosti na Sveučilištu San Francisca.
Profesor Zunes kaže da najnoviji događaji predstavljaju suprotnost onome što se namjeravalo postići ranijim mirovnim naporima: "Sada vidimo potpunu suprotnost onome što se željelo postići mirovnim sporazumom iz Osla. Izraelski ustupci trebali su navesti Palestince da odustanu od nasilja, što bi Izrael zatim potaknulo da bude spreman na nove ustupke, što bi pak umanjilo palestinsko nezadovoljstvo. Umjesto toga, događa se upravo suprotno. Izraelska kolonizacija dovela je do eskalacije nasilja, što pak uzrokuje jaču izraelsku represiju i tako se krug zatvara. Spirala nasilja izmiče kontroli – kako grozni napadi na izraelske civile, tako i masovna uhićenja, ubojstva bez suđenja, mučenje, ponovna okupacija i druga kršenja ljudskih prava od strane izraelskih snaga na okupiranim teritorijima."
"Istina je negdje u sredini"
Profesor Zunes sa sveučilišta San Francisca kaže da trenutno ima malo mogućnosti za prekidanje kruga nasilja, pogotovo s obzirom da Jaser Arafat, sve i da hoće, ne bi mogao doista zaustaviti nasilje. U tome – ističe profesor Zunes – leži problem: "Mislim da oni koji tvrde da Arafat stoji iza svakog napada nisu u pravu, već ga koriste za svoje političke ciljeve. No, sigurno je da oni koji tvrde da Arafat čini sve što može da zaustavi nasilje također nisu u pravu. Istina je negdje u sredini. No, s obzirom da je Arafat pod opsadom, te da palestinska uprava više ne funkcionira, teško da bi on sada mogao učiniti nešto ozbiljno."
Što se tiče izraelskog premijera Ariela Sharona, profesor Zunes ocjenjuje da njegove namjere idu dalje od neutraliziranja Jasera Arafata. S obzirom da Arafat nije posebno simpatična figura, kaže profesor Zunes, vrlo je zgodno upravo njega proglasiti problemom i tako svratiti pažnju javnosti s drugih pitanja: "Nažalost, Ariel Sharon nikada nije podržavao niti jedan mirovni sporazum, koji je bilo koja izraelska vlada sklopila s bilo kojom arapskom stranom. Ne vjerujem da mu je doista stalo do mirovnog procesa. Dakle, kada kažemo da nećemo posredovati u pregovorima o važnim pitanjima sve dok nasilje ne prestane, kao da pozivamo palestinske radikale, koji također ne žele mirovni proces, da nastave s nasiljem. Čini se da ekstremisti na obje strane – Ariel Sharon s jedne, i Hamas i militantnije frakcije Fataha s druge strane, koriste jedni druge kao izgovor za vojni sukob, koji će im se na kraju obiti o glavu."
"Nastaviti s pritiskom na Arafata"
Što bi – u tom slučaju – trebale učiniti Sjedinjene Države? Stručnjak za Srednji istok Stephen Zunes, profesor sa sveučilišta San Francisca iznosi sljedeću ocjenu: "Mislim da bi Sjedinjene Države trebale i dalje vršiti pritisak na Arafata da učini sve što može, da jasno da do znanja da napadi na izraelske civile ne predstavljaju legitimnu strategiju otpora i da represija i okupacija ne mogu nikada opravdati terorizam."
Istovremeno, kaže profesor Zunes, Izraelu treba jasno dati do znanja da terorizam nije izgovor za represiju i okupaciju, te da bi izraelska država bila daleko sigurnija u svojim međunarodno priznatim granicama, nego braneći nezakonita naselja i izolirane vojne položaje među neprijateljski raspoloženim Palestincima.