GA: Gospodine Santini, prema prvim podacima, Riječka banka je izgubila više od 100 milijuna dolara. Kako ste Vi doživjeli ovu najveću financijsku aferu pod aktualnom vlasti?
GS: Činjenica je da to užasan šok za Hrvatsku, da su učinci tog gubitka puno veći od 100 milijuna. Tu se sigurno radi o ozbiljnim multiplikatorima. Sigurno je da će pasti rejting hrvatske države, da će se mnogi poslovi, koji su sada u toku, usporiti.
Nadalje, činjenica je da se takva stvar u jednoj banci može dogoditi samo ako postoji jedna grupa, na ovaj ili onaj način kombinirana. Ja ne mogu nikoga imenovati, ali činjenica je da svi dileri imaju neke svoje maksimume. Činjenica je da netko mora dati nalog, odobrenje da se probiju ti maksimumi i tako dalje.
Činjenica je, s druge strane, da po Zakonu o bankama postoji vrlo velike ovlasti Središnje banke i da je Središnja banka mogla, morala i nema opravdanja da nije, jer i bila informirana, poduzela sve potrebne radnje. Postoje tisuće načina na koje se to moglo kontrolirati. Želio bih podsjetiti da postoje dnevni izvještaji, mjesečni izvještaji, tromjesečni izvještaji, godišnji izvještaji, revizorski izvještaji, itd. i da je Narodna banka mogla osporiti revizorski izvještaj. Prema tome, vađenje na revizora je priča koja ne pije vodu.
GA: Je li država dobro reagirala i kako komentirate najavljenu prodaju Riječke banke do 3. travnja?
GS: Guverner Željko Rohatinski je, po mome mišljenju, reagirao ispravno. Radi se o tome da je u Hrvatsku ušlo puno likvidnosti. Neodlučna izjava guvernera Hrvatske narodne banke mogla je cijeli sustav dovesti u pitanje. Mogao se dogoditi jedan užas koji Hrvatska ne bi mogla preživjeti.
U tom smislu, HNB je reagirala dobro i u redu je da je tako učinila. Kao što nije u redu ono što nije učinila i to je zapravo jedino dobro da smo konačno dobili guvernera, koji se, za razliku od prethodnog koji je najavljivao stečaje, suprotstavio stečaju.
Prodaja banke je jedna sasvim druga priča. Ja ne znam zašto žuriti i tko je spreman kupiti jednu financijsku instituciju, a da ne uđe u njenu ozbiljnu analizu. Ozbiljna analiza se ne radi na nekoliko dana. Ali, nešto je drugo zabrinjavajuće – da hrvatska država garantira budućem kupcu potencijalnih 100 milijuna eura gubitka. To je priča koja mene zabrinjava. Nadalje me zabrinjava da se u tom memorandumu ne zna tko su dužnici. Ništa mi nije jasno.
Na koncu, 10. ožujka, prema izjavama u javnim sredstvima priopćavanja, Vlada se sastala s vlasnicima banke i identificirala problem koji smo neki dan čuli. Zašto i kako se to dogodilo? Na to nitko ne daje odgovor. Osobno smatra da nema razloga i ne smije se žuriti s prodajom banke.
Treba preispitati cijelu koncepciju i kompoziciju u hrvatskoj državi – što učiniti da bi to bilo što jeftinije za porezne obveznike, jer mislim da bi trebalo zaustaviti priču da se olako ispostavljaju fakture poreznim obveznicima u zemlji koja ima najveću poreznu presiju, u zemlji, koja godinama stagnira u proizvodnji, u čemu samu nezaposlenost raste i jednostavno se ne kraj tome ne vidi.