U proteklih 55 godina, koliko je proslo od njihova osnivanja, oko 400 milijuna ljudi, u Americi, i izvan nje, vidjelo je elitne “Plave andjele”, sa strahopostovanjem pratilo njihove zracne akrobacije, s dubokim divljenjem gledalo njihove koreografirane letacke vjestine. Sto “andjele” cini tako popularnima? Bez ozbira koliko ih puta covjek vidio u akciji, uzbudjenje koje u njemu izaziva pogled na sest mlaznjaka koji savrseno skladno i precizno lete u dobro poznatoj delta-formaciji, nikad ne blijedi i ne jenjava. Ne zaboravlja se ni osjecaj koji u tijelu izazivaju vibracije solo-pilota kad u brisucem letu protutnje nad glavama promatraca. Kvalitet nastupa “Plavih andjela” uvijek je zajamcen. I nitko kuci, nakon njihovog showa, ne odlazi razocaran.
Ekshibicijska eskadrila americkog mornarickog zrakoplovstva – “The Blue Angels”, osnovana je 1946. godine, na prijedlog admirala Chestera Williama Nimitza, glavnog zapovjednika mornarickih operacija u drugom svjetskom ratu. Cilj je bio – odrzavati zivim interes javnosti za mornaricko zrakoplovstvo. Zadaca “Plavih andjela” i danas je – promicati ratnu mornaricu i marince i privuci u njihove redove sto veci broj mladih ljudi; zatim, kao pozitivni uzori, predstavljati i zastupati ratnu mornaricu u civilnoj zajednici, a u stranim zemljama - za americku ratnu mornaricu i marince igrati ulogu medjunarodnih “ambasadora dobre volje”.
“Plavi andjeli” stacionirani su u mornaricko-zrakoplovnoj bazi Sherman Field, u Pensacoli, u Floridi. Medjutim, tijekom cetiri zimska mjeseca – prosinca, sijecnja, veljace i ozujka, zbog boljih vremenskih uvjeta, treniraju u bazi El Centro, istocno od San Diega, u juznoj Kaliforniji. Godisnja sezona “Plavih andjela” u El Centru je vec i pocela, 9. ozujka. Iduceg vikenda, 23-eg i 24-og, natrag, u Floridu, a onda Texas, Tennessee, South Carolina, Maryland, Illinois, Washington, Missouri…ukratko, 36 nastupa u 24 savezne drzave zakazano je za “Plave andjele”, za ovu, 2002. godinu.
Letjeti ili ne letjeti?, pitanje je koje se, prirodno, zbog vremenskih prilika, namece prije svakog nastupa. Ovisno o uvjetima, “andjeli” mogu izvesti jedan od tri razlicita nastupa. Uz vidljivost od 3 nauticke milje i na minimalnoj visini od 8.000 stopa (2.438 metara), njihov ce nastup biti idealan i ukljuciti sve manevre. Bit ce to takozvani “high show”. “Low show”, s ogranicenim brojem manevera, “andjeli” izvode uz istu vidljivost, od 3 nauticke milje, ali na visini od minimalnih tri i pol tisuce stopa (1.066 metara). Lete li, pri istoj vidljivosti, zbog niskih oblaka, na visini od samo 1.500 stopa (450-500 metara), broj manevera ozbiljno je ogranicen i show nosi tada ime – “flat show”, u znacenju vodoravan, ali i jednolican.
Prvi ekshibicijski letovi izvedeni su one godine kad je elitna eskadrila i osnovana, 1946. Mlaznim lovcima Grumman, te njihovim razlicitim modelima nastavljeni sve do 1968. godine. Grummanove su tada zamijenila dva McDonnell Douglasova modela, a od 1986. godine, “Plavi andjeli” koriste, po cijeni od otprilike $28 milijuna za svaki, Boeingov F/A – 18 Hornet, prvi mlazni lovac s dvostrukom ulogom, borbenom i napadackom, potrebama “andjela” donekle prilagodjen.
Odakle elitnoj eskadrili njeno ime, “Plavi andjeli”? Odabrala ga je njena prva ekipa, tijekom posjeta New Yorku, 1946. godine, prema slavnom njujorskom nocnom klubu. Sami se nisu zatekli u tom klubu, vec su njegovo ime ugledali na stranicama casopisa “New Yorker”! Da bi bio primljen u “Plave andjele”, pilot mora biti aktivan mornaricki pilot, s minimumom od 1.350 sati leta. Njegova prosjecna starosna dob danas je 32 godine. Svi su dobrovoljci u “Plavim andjelima”, nitko za tu duznost nije posebno ili dodatno placen. Biti “Plavi andjeo” posebna je cast!
Tijekom prosle godine, eskadrila je brojala nesto vise od 200 clanova; medju ekshibicijskim pilotima zena nema, ali, u cijeloj ekipi, na drugim vaznim poslovima, bilo ih je, takodjer tijekom prosle godine, jedanaest - te ukupno 11 mlaznih lovaca. Obojenih u plavo i zlatnozuto, jer to su i boje americke ratne mornarice. Koliko goriva se potrosi godisnje, na ekshibicijske letove kao i one od jednog mjesta do drugog, treninge i slicno? Otprilike 3,100.000 galona, odnosno oko 12 milijuna litara. U to je ukljucena i potrosnja goriva “Debelog Alberta”, transportnog zrakoplova C-130, kojemu je nadimak “Fat Albert” dan od milja, zbog njegove velicine i oblika, a koji je “Plavim andjelima”, od 1970. godine, permanentno dodijeljen za podrsku – prijenos tereta, goriva i ostaloga.
Tijekom svojih 55 godina postojanja, “Andjeli” su imali mogucnosti, iako ogranicene, za nastupe i u drugim zemljama. Zadnja njihova medjunarodna turneja, pod pokroviteljstvom americkog State Departmenta, bila je 1992, kad su nastupili u Svedskoj, Finskoj, Rusiji, Italiji, Rumunjskoj, Spanjolskoj, Njemackoj i Velikoj Britaniji.
Prvi zapovjednik “Plavih andjela”, Roy “Butch” Voris, kojemu je, 1946, i povjerena zadaca njihova osnivanja, imao je jasno odredjeni koncept “Plavih andjela”. Njegovim rijecima:”Get it up, get it on, get it down!” Poletjeti, obaviti posao, sletjeti. Brzim, cvrstim i cistim, uzbudljivim manevrima.
Njegov se koncept zadrzao do danasnjeg dana. “The Blue Angels”, The Navy Flight Demonstration Squadron, eskadrila americkog mornarickog zrakoplovstva za zracne akrobacije, najbrza su, najuzbudljivija, NAJBOLJA ekshibicijska ekipa na svijetu. Oko 20 milijuna ljudi, koliko godisnje, diljem Amerike, hrli vidjeti “Plave andjele”, to ce vam, zacijelo, potvrditi!