Čelnici kongresnih zastupnika Demokratske stranke ponovno su izrazili podršku ratu protiv terorizma, nakon najnovijih američkih žrtava u borbama u Afganistanu. No, kako javlja Jim Malone, čelnik senatske većine Tom Daschle ne odustaje od propitivanja administracije predsjednika Busha o njezinim dugoročnim ciljevima u protuterorističkoj kampanji.
Senator Daschle je prošlog tjedna izazvao kontroverze upitavši administraciju o njezinim dugoročnim ciljevima u ratu protiv terorizma. Svoj stav on je branio u televizijskoj emisiji Meet the Press: "Mi moramo postaviti prava pitanja. To je uloga Kongresa. Mi smo jednakopravna grana vlasti i ne čini mi se da bismo trebali samo povlađivati predsjedniku."
Hoće li kritičnost u inozemstvu biti pogrešno shvaćena?
Neki su republikanci optužili senatora Daschlea za podrivanje nadstranačke podrške ratnim naporima. Čelnik senatskih republikanaca Trent Lott u emisiji Meet the Press izrazio je zabrinutost da bi prevelika kritičnost kod kuće mogla biti krivo shvaćena - podjednako i među saveznicima i među neprijateljima u inozemstvu: "Svaka naznaka da se gubi dvostranačka podrška, ili da se stvara jaz između stranaka, bit će, čini mi se, u inozemstvu iskorištena protiv nas."
Primjeri iz povijesti
Povjesničari, međutim, tvrde da postoje brojni primjeri da su članovi Kongresa preispitivali vojne ciljeve i strategiju u ratnim vremenima. Demokrati su postavili takva pitanja tijekom Vijetmanskog rata, šezdesetih godina prošlog stoljeća, a Republikanac Dwight Eisenhower za svoje se prve predsjedničke kampanje, 1952. godine, usredotočio na rat u Koreji.
Alan Lichtman se bavi poviješću američkih predsjednika na sveučilištu American, u Washingtonu. "Eisenhower je vodio predizbornu kampanju na tri pitanja - komunizmu, korupciji i Koreji. Pritom je ozbiljno stavljao pod znak pitanja čelništvo predsjednika Harryja Trumana u korejskom ratu i obećavao da će on sam otići u Koreju i pokušati riješiti taj sukob" - objašnjava Alan Lichtman.
Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da javnost još uvijek čvrsto podržava rat protiv terorizma tako da, po mišljenju profesora Lichtmana, oni koji postavljaju pitanja čine to dovodeći u opasnost vlastitu političku sudbinu.
Kada propitivanje prestaje biti rizično?
Neki analitičari vjeruju da su i mediji sada otvoreniji prema preispitivanju dugoročnih ciljeva administracije nego što su to bili neposredno nakon rujanskih terorističkih napada. Geneva Overholser, profesorica novinarstva sa sveučilišta Missouri, kaže: "Na neki način, ljudski je odgovoriti na takav način u trenucima kada je zemlja bila napadnuta. Treba proći izvjesno vrijeme prije nego što se mogu postaviti pitanja. Ali, sada ih postavljamo!"
Profesor Lichtman prognozira da će javnost i dalje čvrsto podržavati administraciju u bliskoj budućnosti. No, kako bude prolazilo vrijeme, vojna kampanja koja bi se širila i ne bi joj se nazirao kraj, mogla bi nositi rizike za predsjednika. "Ukoliko bude izgledalo da smo dugoročno vezani u ratu bez kraja, a žrtava na američkoj strani bude sve više, tada predsjednik riskira osvetu američkog naroda - na izborima ili u padu popularnosti. Međutim, u najmanju ruku treba proteći mnogo mjeseci, ako ne i koja godina, prije nego što se to dogodi."
Kratkoročno, međutim, analitičari kažu da su demokrati sučeljeni s većim političkim rizikom ukoliko bude izgledalo kao da propituju predsjednikovu ratnu strategiju samo da bi si pomogli u kongresnim izborima, u studenom.