Od zimske Olimpijade u Torinu dijeli nas točno 4 godine, manje jedan tjedan. Pripremajući se za natjecanja u Italiji, sportaši, njihovi treneri i organizatori koristit će iskustva Olimpijskih igara završenih prošle nedjelje u Salt Lake Cityju. A po čemu će 19. zimska Olimpijada ostati najviše u sjećanju? - pitanje je na koje, za rubriku U žarištu, odgovor traži Žorž Crmarić.
Ruski olimpijski odbor – koji je prijetio da će njihovi natjecatelji, zbog pristranog suđenja, napustiti Olimpijadu, ili bar završnu svečanost igara - primio je zadnjeg dana natjecanja još jedan udarac: Larissa Lazutina i Olga Danilova izbačene su s Olimpijade, a Larissi je oduzeta i zlatna medalja u skijaškom trčanju. Razlog - doping. Nije međutim, samo Rusima oduzeto odličje zbog korištenja nedopuštenih stimulansa – zadnjeg dana natjecanja zlato je oduzeto i Španjolcu Johannu Muehleggu koji je bio najbrži u skijaškom trčanju na 50 kilometara.
Tri zimske Olimpijade prije Salt Lake Cityja prošle su bez ijednog slučaja dopinga, a od prvih suvremenih igara 1924. do danas zabilježeno ih je samo pet. Dakle, Olimpijada 2002. bit će zapamćena i po tri slučaja dopinga, kao i burnim reagiranjima koje je to izazvalo.
Burnih je reagiranja bilo i u slučaju diskvalifikacije južno-korejskog klizača Dong-Sung Kima u klizačkom sprintu na 1500 metara. Sucima i mnogima u publici nije bila potrebna “usporena snimka” da bi vidjeli kako mladi Kim rukama onemogućava suparnika – Amerikanca Antona Apola Ohnoa – da izbije na vodeću poziciju. Kod Korejca je, međutim, diskvalifikacija izazvala eksploziju bijesa koji je kulminirao bacanjem na led zastave vlastite zemlje.
Još jedan spektakl na ledu dogodio se u sprint na 1000 metara. Dok su se četiri klizača, zbijeni jedan uz drugog, munjevito približavali cilju – zbog guranja jednog od njih, svi su popadali i završili u ogradi klizališta. Peti klizač, Australac Steven Bradbury, koji je kasnio za nesretnom četvorkom, bez žurbe je - gledajući u čudu porazbacane suparnike - stigao na cilj i osvojio prvo zlato za Australiju.
Klizalište Utah Olympic Ovala bit će, međutim, najbolje zapamćeno po 2 olimpijska i čak 8 svjetskih rekorda! Izgrađeno na nadmorskoj visini od 1425 metara, klizalište Salt Lake Cityja ima kompaktniji i čvršći led, koji omogućuje klizačima postizanje boljeg vremena nego u drugim zimskim centrima svijeta. Čak po dva svjetska rekorda postavili su tu Nijemica Claudia Pechstein - na 5 i na 3 tisuće metara - te Nizozemac Jochem Uytdehaage - na 10 i na 5 tisuća metara.
No, prvi neočekivani dogadjaj na ledu u Salt Lake Cityju, priredili su ne natjecatelji, nego suci, a zatim - publika i mediji. Iako je po ocjeni ovdašnje publike i ogromne većine medija, kanadski par David Pelletier - Jamie Sale imao najbolji nastup u umjetničkom klizanju, odlukom sudaca 5:4 zlatna je medalja dodijeljena ruskom paru, Yeleni Berezhnayi i Antonu Sikharulidzeu. Kako je istraga dokazala, u pozadini je bilo namještanje rezultata, te je francuska sutkinja suspendirana, a kanadskom je paru, kao i Rusima, dodijeljena zlatna medalja. Zahvaljujući tom skandalu, na Olimpijadi u Torinu već možemo očekivati potpuno nova, preciznija pravila ocjenjivanja umjetničkog klizanja.
Taj je skandal otkrio i to da se u pozadini sportova skriva dosta politike, koja izbija na vidjelo tek u incidentnim situacijama. Afera u umjetničkom klizanju bila je, naime, povod nebrojenim komentarima o “željeznoj zavjesi u klizanju”, o novom “hladnom ratu” u sportu, o skukobima kultura, pa sve do tvrdnje šefa Ruskog olimpijskog odbora da se njegove sportaše, kao i Kineze i Korejce na ovoj olimpijadi “ponižavalo”.
Čini se da su sami natjecatelji puno manje opterećeni izvansportskim efektima njihovih pobjeda i gubitaka. A veličina njihovih uspjeha nije potpuno ravnopravno tretirana u medijima. Na primjer, od 2532 natjecatelja samo ih je dvoje uspjelo osvojiti po četiri medalje: Norvežanin Ole Einar Bjoerndalen – 4 zlatne - i Hrvatica Janica Kostelić – 3 zlatne i 1 srebrnu; pa ipak publicitet koji je to dvoje vrhunskih olimpijaca dobilo bio je manji nego medijske zvijezde poput klizačice Michele Kwan ili klizača Antona Apola Ohnoa, ili skijašice Pikabo Street, ili Elvisa Stoyka …. I drugih, o kojima se više pisalo još i prije no što su nastupili u natjecanjima.
Tim je veći uspjeh natjecatelja iz zemalja koje ne spadaju među dominantne, poput Rusije u umjetničkom klizanju, ili Austrije u alpskim disciplinama. Zato i jesu posebno vrijedne 2 medalje koje osvoje Španjolci koji su na Olimpijadu došli sa samo 7 natjecatelja, ili 2 medalje koje su osvojili Australci, ili 4 hrvatke medalje, ili 8 Nizozemskih medalja koje je osvojila reprezentacija od samo 30 natjecatelja. Usporedbe radi – 109 Japanaca osvojilo je 2 medalje, a 62 Bjelorusa, ili 42 Slovenaca osvojili su samo po jednu i to brončanu.
Naravno, “nije sve u medaljama” – ponovio je odavno izrečenu istinu američki klizač Derek Parra. Veličina njegovog uspjeha – primjera radi - nisu samo zlatna i srebrna medalja koje je osvojio. Vježbao je samo kada je to posao dopuštao, jer poslovodje u trgovini gradjevnog materijala, lancu Home Depo - u kojem je zaposlen kao pomoćni radnik, nisu uvijek puni razumijevanja. Amaterski vježbati u takvim uvjetima i postati najbrži na svijetu – dobar je primjer olimpizma koji smo vidjeli i na zimskoj Olimpijadi u Salt Lake Cityju.